U najočitijem činu institucionalnog otpora u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine, vlasti Republike Srpske u srijedu su onemogućile zakonito privođenje Milorada Dodika – čelnika entiteta, optuženog za pokušaj rušenja ustavnog poretka BiH. Državni inspektori SIPA-e došli su u Istočno Sarajevo s nalogom Suda BiH, ali ih je na pragu zgrade entitetske vlade dočekao kordon policije MUP-a RS – sa dugim cijevima, spremni da brane ne zakon, već bjegunca.

Na snimkama koje kruže društvenim mrežama jasno je vidljivo: pripadnici entitetske policije ne samo da nisu pomogli, nego su direktno spriječili izvršenje naloga državnog suda. Rečenica "Ovdje ga nećete hapsiti" postala je simbol političkog bezobrazluka i sigurnosne paralize u zemlji u kojoj je zakonski autoritet BiH podređen volji jednog entitetskog vođe.

Ovaj događaj nije incident – on je simptom. Dodik i njegov politički krug mjesecima ignoriraju državne institucije, tjeralice, pozive na saslušanje, pa čak i odluke o pritvoru. Iako pod istragom za teška kaznena djela, uključujući pokušaj razgradnje ustavnog poretka, nesmetano putuju unutar zemlje i van njenih granica – dok institucije šute ili su pasivizirane.

Zajedničkom izjavom, bošnjačko-građanske stranke iz vladajuće koalicije (SDP BiH, Narod i pravda, Naša stranka) pružile su podršku SIPA-i i pozvale Tužiteljstvo da procesuira odgovorne iz MUP-a RS koji su fizički i institucionalno spriječili uhićenje. No pitanje ostaje – hoće li to biti još jedno jalovo priopćenje, ili prvi korak prema odlučnoj zaštiti države?

Milorad Dodik, poznat po političkim flertovima s Kremljom i glorifikaciji Vladimira Putina, postao je simbol autoritarne retorike, destabilizacije i hibridnog rata protiv vlastite države. Njegovo djelovanje sve više podsjeća na separatistički eksperiment kojem odgovara kaos, a ne dijalog.

BiH danas nije samo podijeljena – ona je pravno razmontirana. Dok entiteti postaju barikade protiv zakona, a oružje argument protiv pravde, državne institucije stoje nemoćne. Ako pravosuđe ne pronađe hrabrost i odlučnost, ostat će tek formalnost na papiru, dok stvarnu moć u zemlji drže oni koji bi je najradije vidjeli razbijenu.