Ne volim ljeto. Vrućina, oluje svaki tjedan, elementarne nepogode, komarci... sve su to stvari koje me odbijaju od najtoplijih dana u godini. No ono što me najviše veseli jest manjak politike i političkog djelovanja. Svi su na godišnjem, odmaraju i pripremaju se za jesenski dio godine. Naravno, u Hrvatskoj je nemoguće u potpunosti "isključiti" priču o politici, posebno ove godine, kada je ljeto bilo prepuno ideološkog prepucavanja, rasprava o Thompsonu, te Vlade koja ne zna bi li htjela glasove desnice na izborima ili se još više prilagoditi Europi i njezinim stajalištima. Jedan veliki ljetni cirkus okrunili su branitelji koji su bojkotirali kulturne festivale jer se, navodno, “vrijeđaju vrijednosti Domovinskog rata”. Iako sadržaji tih festivala nisu imali ništa sporno. Što je kultura? Provokacija? Što je ljetni umor? Izlazak na ulice kako bi se borili protiv duhova prošlosti. 

Jučer su Milanović i Plenković iskoristili posjet izraelskog šefa diplomacije Sa’ara za nova prepucavanja kako bi svima dali do znanja koliko su različiti u svojim mišljenjima. Priznati Palestinu ili ne, osuditi Izrael ili ne. Složili se ili ne, Vlada RH opet je pokazala koliko je njihova retorika i politika nedorečena i nejasna, jer ni u jednom trenutku nisu jasno i glasno iznijeli svoj stav o ovom konfliktu. Čeka se reakcija Njemačke, Italije i SAD-a da bi se mala Hrvatska svrstala na “pravu i ispravnu stranu”.

I naravno, kao šećer na kraju, inicijativa MOST-a za smjenu ministrice kulture i Plenkovićeve miljenice Nine Obuljen Koržinek, zato što financira kulturne festivale koji “vrijeđaju vrijednosti branitelja i Domovinskog rata”. Primijetili ste nešto? Iste floskule, ista retorika, lijevo, desno, noge bose, nek’ se svi nose u ’45. i ’91. Jer su te teme, očito, vrlo važne za normalan rad Republike Hrvatske. Lijevi sjede pasivno i ne koriste priliku za predstavljanje konkretnih rješenja koja bi pridonijela ovoj državi. Desni sjedaju u vremenski stroj, vade traume iz prošlosti koje “malo” iskrive u svoju korist pa ih koriste za političku kampanju. Nijedna ni druga strana nisu ponudile konkretna rješenja za prave probleme u državi: demografija, iseljavanje, prekomjeran uvoz strane radne snage, katastrofalan privatni sektor, korupcija, loše pravosuđe, loše zdravstvo, manjak domaćih radnika, loše školstvo, inflacija i tako dalje u nedogled. A HDZ? Oni sjede i trljaju ruke, pasivno vode državu, kako bi Amerikanci rekli “going through the motions”, predani vjetru poput lista u jesen, koji ih samo nosi i nosi.

Mislili ste da je ovo ljeto bilo cirkus? E pa pripremite se za ponedjeljak, kada će narod vidjeti 160 zastupnika (prije 16) kako opet sjede i prepiru se oko Palestine, ZDS-a, ustaša, partizana, Izraela, Rusije, Ukrajine i kulturnih festivala, dok drugi razmišljaju kako će otići u menzu pojest "gablec" za par eura u saborskoj kantini. Kao da gledamo stotu reprizu na Novoj ili RTL-u, svake godine isto. Samo dobra psihička priprema i mala doza ignoriranja pomažu. Jer nekad je najbolje samo se praviti blesav.