Kad satira postane stanje
Zašto stih TBF-a iz 2007. danas zvuči manje kao kritika, a više kao opis normalnosti.
Zašto stih TBF-a iz 2007. danas zvuči manje kao kritika, a više kao opis normalnosti.
Kako je logika stalne aktivnosti bez pitanja „zašto“ proizvela prazne objekte, dugove i promašene projekte u Vukovaru.
Rasprava o zapošljavanju u gradskoj tvrtki ponovno je otvorila pitanja političke odgovornosti, podjela i cijene šutnje u Vukovaru.
Zašto ukidanje Bujice nije zabrana govora, nego poslovna odluka privatnog medija.
Kako trauma oblikuje generacije, odnose i cijelo društvo...
Kako se ritual političkih podjela svake godine pretvara u kulisu za tuđe karijere
Tvornice su se prodale, vlasnički listovi promijenili, ali osjećaj da nešto pripada svima – još uvijek nije do kraja nestao. I mož...
Kako smo od naroda postali statisti u predstavi zvanoj država.
Od kanala Dunav–Sava do „samodostatnosti u hrani“ – mitovi kojima se hrane političari, a ne građani.
Kad predizborna obećanja postanu teret građanima: Vukovar plaća cijenu iluzija.
Dok Europa štiti svoju proizvodnju, hrvatski ministar zakonski osigurava prednost stranom proizvodu — uz otvoreni udar na domaću poljopri...
Zakon za sve ili privilegija za odabrane?
Kad se politička energija troši na iskopine prošlosti, sadašnjost ostaje neizgrađena.
foto: Ilustracija Kako smo održivost zamijenili fasadama, a prilike ravnodušno ispratili.
Politička čestitost nije floskula – u Vukovaru je konačno postala praksa.
Kad krvna zrnca postanu izborni kriterij.
O odgovornosti koju živima dugujemo – prije nego mrtvima uputimo lažno poštovanje.
Kako je Vukovar postao kulisa političkog PR-a, obiteljskih interesa i investicija koje služe svemu osim građanima.
foto: Wikimedia Commons Kad prijedlog suradnje Suverenista i Srba u Vukovaru izazove paniku, a ne razgovor – znamo da problem nisu riječi, nego...
Što ako politička promjena ne dođe iz stranke, nego iz naroda — i nosi lice Nikole Kajkića?