Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima iz biskupijskih središnjih ustanova. Pozdravljajući okupljene lovce biskup im je čestitao blagdan njihova zaštitnika. Kazao je kako nas u srcu, u dubini našeg bića poznaje i želi pohoditi onaj isti živi Bog s kojim se susreo sv. Hubert i povjerio mu svoju životnu sudbinu. Dodao je kako slavimo njegov blagdan sa željom da ovo euharistijsko slavlje ne ostane na površini našega bića, nego uđe u nas Božja snaga, od koje je živio sv. Hubert.

Na početku homilije biskup je postavio izazovno pitanje: „tko su to hrvatski lovci” Kazao je kako postoji pravilnik ili statut koji utvrđuje tko su članovi Hrvatskog lovačkog saveza, tko su lovci. To je kriterij pravne naravi, ali nije jedini i najvažniji. Spomenuo je nazočnima kako su se kao lovci okupili u Katedrali gdje je naviještena Božja riječ, koja nas podsjeća da postoje Božja mjerila, božanski kriteriji i za lovce.

Na svršetku misnoga slavlja predsjednik Hrvatskog lovačkog sveza Ćuro Dečak zahvalio se biskupu što je predvodio misno slavlje i uputio lovcima riječi ohrabrenja. Potom je s tajnikom i suradnicima uručio biskupu dar. Prije nego što je udijelio Božji blagoslov, biskup Antun zahvalio je na primljenim darovima, dodavši kako svima zahvaljuje za sudjelovanje u slavlju, osobito za ono što su iznijeli pred Boga, i ono što su unijeli u svoja srca kao Božje svjetlo i snagu. Kazao je da svijeća koju su u Katedrali upalili svjedoči kako su Bogu željeli reći da svijetli u njima snaga vjere koja ih međusobno povezuje u osobnom životu i lovačkom djelovanju, a zastave koje su razvili svjedoče međusobnu povezanost utemeljenu na čvrstom tlu slobode u odgovornosti i ljubavi. Poželio je da Bog sve to blagoslovi i učini da njihovo djelovanje budu uspješno na njihovu osobnu radost, i svih koje će susretati.