U srpnju 1995. godine, u srcu Europe i pod zaštitom Ujedinjenih naroda, počinjen je genocid i najstrašniji zločin nakon Drugog svjetskog rata; masovno pogubljenje više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, dok je svijet šutio.
U srpnju 1995. godine, pod vodstvom generala Ratka Mladića, srpske snage počinile su genocid nad više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka u Srebrenici, enklavi koju je UN proglasio „zaštićenom zonom“. Pred očima međunarodne zajednice, dok su svijet i plave kacige nijemo promatrali, proveden je najstrašniji masakr u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Muškarci su odvajani od obitelji, strijeljani, bacani u masovne grobnice. Djeca od 13 godina i starci od 77 nisu bili pošteđeni. U šumama oko Srebrenice dogodio se zločin kojemu je cilj bio, istrebljenje.
Iako je Međunarodni kazneni sud 2007. godine službeno proglasio masakr genocidom, u nekim dijelovima društva i danas se taj zločin poriče ili umanjuje. To je duboko neprihvatljivo. Poricanje genocida je posljednji čin nasilja nad žrtvama, pokušaj da im se oduzme i dostojanstvo sjećanja.
Vlasti Republike Srpske preuzele su odgovornost 2003. godine, dok je Narodna skupština Srbije 2010. osudila zločin. Europski parlament je 2009. proglasio 11. srpnja Danom sjećanja na genocid u Srebrenici, a 2024. godine Ujedinjeni narodi usvojili su rezoluciju kojom se taj datum proglašava Međunarodnim danom sjećanja. Tom je rezolucijom također osuđeno negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
Počinitelji ovog zločina moraju snositi punu odgovornost, ne samo pred sudovima, već i u kolektivnoj svijesti naroda iz čijih su redova došli. Priznanje istine nije slabost, nego temelj istinskog pomirenja.
Srebrenica nas opominje da šutnja ubija jednako kao i oružje. Samo istinom i pravdom možemo spriječiti da se "Nikad više" ne pretvori u još jednu praznu frazu.
foto: DW
