Primili su me u svom domu u zapadnom dijelu Vinkovaca. Otac Zlatko, majka Ivana, te predivna, i vidjelo se, lijepo odgojena djeca, najstarija Gabrijela, pa Petra, Karlo, Leo, i najmlađa Sara. Sara ima jednu godinu, ali ostavila je dojam da je ona „gazdarica” u kući.

Zanimljivo je bilo gledati jednogodišnju djevojčicu kako „surfa” po mobitelu i traži glazbu. Poklone su raspakirali tek po dozvoli roditelja, i ubrzo su se našli za stolom igrajući društvenu igru koju su dobili, a mala Sara je grlila svoga ljenjivca.

Zlatko radi u Pekar d.o.o., a Ivana je na porodiljnom dopustu. U kući u kojoj žive su podstanari i namjeravaju graditi svoju. Nije lako. Petoro djece zahtjeva svoje. No, oni su radosni i s optimizmom gledaju u budućnost. Voljeli bi da Grad Vinkovci ima neku mjeru ili poticaj za mlade obitelji u smislu stambenog zbrinjavanja kao neki drugi gradovi i općine. Bilo je ugodno razgovarati s njima. Zlatko navija za NK Cibaliju i redovito subotom s prijateljima igra nogomet, a Ivana ručno proizvodi nakit od bižuterije kao dodatan prihod u kući. Vole svoj grad i kažu kako se u njemu može lijepo živjeti i podizati djecu. Moram priznat da mi je bilo veoma drago što je upravo ta obitelj pobijedila u natjecanju. Bog im dao radosti, mira i ljubavi u njihovom životu.