Katastrofe i krize nisu iznimke. One su poremećaji reda na koji smo navikli u našem svakidašnjem normalnom životu. Na različite načine i u različitim stupnjevima, krize, katastrofe, pandemije... mijenjaju i potkopavaju ono što smatramo normalnim. Živimo sada u takvom vremenu.
Krize se mogu pojaviti na osobnoj razini, u obliku traumatskih ili stresnih situacija, na društvenoj razini u obliku nestabilnih političkih, financijskih ili vjerskih situacija.
Glavna je pretpostavka ovog teksta je naglasak na katastrofe i njezine fizičke, ekonomske i psihološke posljedice, te naše razumijevanje katastrofa i kriza koje oblikuje našu stvarnost i kulturne vrijednosti.
Države moraju spriječiti prosvjetnu i kulturnu katastrofu COVID-19.
COVID-19 može dovesti do globalne "prosvjetne i kulturne katastrofe" s teškim, dugotrajnim posljedicama po ljudska prava, ako se ne provedu hitne mjere, poput ljudske jednakosti, slobode, solidarnosti, tolerantnosti i očuvanja prosvjetnog i kulturnog života, koji je najteže pogođen krizom pandemije.
Obveze država su, da u pogledu zaštite prava poduzmu mjere, kako bi izbjegle nadolazeću katastrofu.
Da li imamo osjećaj da se poduzimaju takve mjere ili se narod svaki dan plaši bolešću, smrtima, nestašicama, podjelama, diskriminacijama...
Mladi ljudi, studenti, radnici, znanstvenici, umjetnički i kulturni djelatnici spadaju među one koji su najviše pogođeni krizom nezaposlenosti uzrokovanom pandemijom.
Cijela generacija mladih ljudi, mogla bi biti prisiljena tražiti posao negdje drugdje.
Da li se država RH pita koji su uzroci i što se čini da se taj trend zaustavi?
Ovo nije vrijeme za smanjenje financiranja ljudskih prava, ljudskih jednakosti, sloboda, solidarnosti, tolerantnosti i kultura, već za povećanje financiranja istih vrijednosti.
Postoji velika zabrinutost kod naroda , zbog toga što su vlade iskoristile hitne ovlasti za cenzuru, smanjenje i ukidanje ljudske jednakosti, slobode, solidarnosti.
Naglašavam i upozoravam, da koliko god je digitalni život postao važan tijekom pandemije, (spomenut ću - nastava na daljinu... to nije nastava koja učenike, studente uči, odgaja, to je samo improvizacija...), ovaj oblik nastave može biti trenutna nadopuna, a ne alternativa zajedničkom prosvjetnom i kulturnom javnom životu.
Isto tako, buduće i sadašnje generacije ne smiju izgubiti ljudske jednakosti, slobode, solidarnosti, tolerantnosti, kao i priliku otići u kino, kazalište, izložbe itd.
Uvode se "propusnice", što je u povijesti imalo izuzetno negativan kontekst, što u ovom slučaju nije znanstveno dokazano da sprečava širenje virusa, a ugrožava sva ljudska prava za koja se zalažemo... prisila, zašto?
Ako to ne promijenimo, pandemija će ne samo ubiti i osiromašiti milijune, već će uništiti i neke od najboljih alata, koje imamo za sadašnji život i osmišljavanje bolje budućnosti.
Diskriminacija je apsolutno zlo, ali ona se ovih godina događa u cijelom svijetu i u RH pod izgovorom "zaštite zdravlja" ili nečeg drugoga...
Ono što je nama danas potrebno kao pojedincu i društvu, a pogotovo ljudima koji donose važne odluke za život naroda, je zdrav osjećaj našeg dubljeg ljudskog identiteta koji mogu dijeliti svi.
Kada promijenimo način na koji sebe vidimo kao ljudska bića, sve će se promijeniti.
Ljudska povijest dugo je čekala vrijeme, kada će se energija nade i kreativnosti pojaviti među najslabije plaćenima i najpotlačenijima.
Kada ljudi koji su doživjeli svakodnevno, takva zlostavljanja postanu osnaženi i zauzmu svoje mjesto u srcu društva, a njihova dobrobit postane fokus novih ideja i novih razmišljanja, naš će svijet biti obogaćen - i u materijalnom i u duhovnom smislu.
Ljudska prava počinju prepoznavanjem važnosti svakog pojedinca, a ne izolacijom.
Mir počinje od njegovanja prijateljstva s drugima.
Ljudska prava će postati uistinu univerzalna i nedjeljiva tek kada budu obuhvatila najosnovniju, egzistencijalnu podjelu – na sebe i druge. A to se može dogoditi samo kada se poštuju pravo i dužnost humanog postupanja, ne kao odgovor na vanjske nametnute norme, već kroz spontano djelovanje koje proizlazi iz prirodno snažne želje da se pomogne našim bližnjima.
Ljudska prava, demokracija i mir su jedinstvena cjelina. Kada se jedan raspadne, svi se raspadaju.
Naša sposobnost da poštujemo druge, pravi je znak naše ljudskosti. Poštivanje drugih ljudi je bit ljudskih prava.
Ljudi koji gaze tuđa prava, ma koliko se činili uglednima, samo su barbari. Poštivanje ljudskih prava je barometar civilizacije.
To je konstanta povijesti; to je neizbježno. Sve pobjede za ljudska prava morale su biti izborene i one su rezultat takvih borbi. Stoga je potrebno stvari uvijek promatrati iz dalekosežne perspektive. Čineći to, čovjek postaje sposoban uočiti bit stvari i vidjeti široki put do pobjede koji je pred nama.
Pravo je pitanje, gledamo li na ljude sa stajališta države ili samog života. "Oči države" brzo svode ljude na brojke i nežive predmete, koristeći ljudski život interesima onih na vlasti. Ali "oči života" svakog pojedinca gledaju kao dragocjenog, nezamjenjivog i jedinstvenog.
Diskriminirati druge na bilo koji način, znači diskriminirati svoj život.
Istinska jednakost polazi od spoznaje da je svaka osoba jedinstvena.
Jednakost znači, da je svaka osoba sposobna u potpunosti manifestirati svoju individualnost, a demokracija bi trebala svim ljudima nepristrano dati ovu priliku.
Kada se baca kamenje na dobre ljude, kada se omalovažavaju, ucjenjuju, podcjenjuju, kada se gaze prava poštenih, vrijednih ljudi... trebamo se ljutiti!
Podignimo glas!
Mi smo više od samo našeg fizičkog bića.
U osnovi, sva ljudska bića imaju neograničen i golem potencijal.
Svaka država ima obavezu narod educirati, podržavati, boriti se za prava svog naroda, uvoditi potrebne mjere i zakone bez prisile ili manipulacija.
Ako nema naroda nema ni države...
Ako nam je cilj sačuvati državu, učinimo što možemo da sačuvamo svoj narod!