Cijelo 19. stoljeće je bilo vrlo značajno za Hrvate s obzirom da su u to vrijeme hrvatske regije bile podijeljene - na Bečkom kongresu 1815. godine Istra i Dalmacija dolaze pod Austrijsku vlast, a ostale regije poput Slavonije, bivaju pod mađarskoj vlašću što nikako nije odgovaralo tadašnjim hrvatskim plemićima i političarima. Nastojanjima zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca, Ljudevita Gaja, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, bana Josipa Jelačića i mnogim drugima, dolazimo do Hrvatskog narodnog preporoda s ciljem ujedinjenja svih hrvatskih regija.

U tim nastojanjima je pomogao i Antun Mihanović, plemić iz Zagreba, s podrijetlom iz Zagorja, koji svojim tekstovima pokušava sačuvati hrvatski jezik, koji je u tadašnje vrijeme bio zasjenjen mađarskim i austrijskim tekstovima. No, na današnji datum, točnije 14. ožujak 1835. godine, Antun Mihanović objavljuje pjesmu i tekst 'Horvatska domovina' koju objavljuje Ljudevit Gaj u svom hrvatskog glasilu 'Danica', a ostalo postaje povijest. Naime, ovaj čin je jedan od povoda Hrvatskog narodnog preporoda, koji na kraju biva 'ugušen' Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. godine kada 'mađarizacija' poprima puno značenje riječi - ono označava prevag mađarskih interesa na području hrvatskih regija.

No 'Horvatska domovina' ostaje značajna i nakon Mihanovićeve smrti 1861. godine. Naime, 1891. godine, jedan Vinkovčanin, Josip Runjanin, uzima prve dvije i posljednje dvije kitice iz Mihanovićeve 'Horvatske domovine' i uglazbljuje himnu koju mi danas znamo kao 'Lijepa naša domovino'. Naposlijetku, 'Lijepa Naša' postaje i službenom hrvatskom himnom te ostaje tako sve do danas, kada je Republika Hrvatska ujedinjena, suverena i samostalna država.

Cijeli tekst himne podsjeća na nastojanja Hrvata da se izbore za svoja prava, identitet, željom za ujedinjenjem svih hrvatskih regija, što je uzor svim građanima Republike Hrvatske i danas.