Veliki petak zauzima posebno mjesto u srcima vjernika diljem Hrvatske, a osobito se duboko doživljava u Slavoniji, gdje se običaji i tradicija njeguju s posebnom pobožnošću i dostojanstvom.
U slavonskim krajevima, kao i u većem dijelu Hrvatske, Veliki petak je dan tišine, sabranosti i molitve. Zvona na crkvama šute, zamjenjuju ih drvene čegrtaljke i klepetaljke koje ministranti nose obilazeći selo, podsjećajući ljude na Muku Kristovu. Mnoge obitelji poste cijeli dan, dok se na stolu nalazi jednostavna hrana najčešće grah, kiseli kupus, riba ili suho voće. Meso se strogo izbjegava, a ručak se jede u tišini, često bez glazbe ili zabave.
U crkvama se održavaju obredi Velikog petka, koji uključuju čitanje Muke Gospodnje, klanjanje križu i ljubljenje Kristovog križa. Kroz taj čin vjernici izražavaju zahvalnost i poštovanje prema Isusovoj žrtvi. Posebno su dojmljive procesije koje se održavaju u nekim slavonskim mjestima, poput onih u Starim Mikanovcima, Ćakovu ili Vinkovcima, gdje se kroz pjesmu i molitvu okupljeni prisjećaju posljednjih trenutaka Kristova života.
U mnogim obiteljima još uvijek je prisutan običaj da se na Veliki petak ne obavlja nikakav teži fizički posao ne kuha se ništa što "kipi", ne pere se rublje, a zemlja se ne obrađuje, iz poštovanja prema danu Kristove muke.
Veliki petak u Slavoniji, premda obilježen tugom i šutnjom, zapravo je duboko prožet nadom i iščekivanjem Uskrsnog jutra. U tom jednostavnom, ali snažnom načinu izražavanja vjere ogleda se bogatstvo slavonske duhovnosti i poštovanja prema stoljetnim običajima.
