Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove (lat. Corpus Christi), katolička je svetkovina kojom se slavi stvarna Kristova prisutnost u euharistiji. Obilježava se u četvrtak nakon svetkovine Presvetog Trojstva, odnosno deveti četvrtak nakon Uskrsa, a u Hrvatskoj je državni praznik i neradni dan od 2001. godine.

Svetkovina je nastala u 13. stoljeću, potaknuta viđenjima svete Julijane iz Liègea, a prva Tijelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina tog stoljeća. Tijekom 14. stoljeća običaj se proširio po mnogim katoličkim zemljama, uključujući i hrvatske krajeve.

U hrvatskoj tradiciji Tijelovo je poznato i pod nazivom Brašančevo – po brašnu od kojega se izrađuje hostija – te je snažno povezano s procesijama. Tijekom procesije svećenik nosi posvećenu hostiju u pokaznici (monstranci), dok vjernici pjevaju, mole i kite put cvijećem. Na obali i otocima običaj je bio obilazak polja s postajama na četiri oltara, gdje se čitalo iz Biblije i davao blagoslov.

Tijelovo podsjeća na Posljednju večeru, koju je Isus održao sa svojim učenicima uoči muke i smrti na Veliki četvrtak. Budući da je tadašnja liturgija usredotočena na Muku Gospodnju, Crkva je kroz ovu svetkovinu naknadno odala počast važnosti euharistijskog otajstva.

Svetkovinom Tijelova započinje osmodnevna liturgijska priprava, poznata kao Tijelovska osmina, koja završava blagdanom Presvetog Srca Isusova. Danas se Tijelovo svečano slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske, često uz svečane mise i javne procesije koje su znak javnog svjedočenja vjere. 

Tijelovo nije tek tradicija ni puki običaj; to je živo sjećanje i slavlje najvećeg dara koji je Krist ostavio svojoj Crkvi: samoga sebe u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Kroz procesije, pjesmu, molitvu i okupljanje vjernika, Tijelovo nas podsjeća da Bog nije dalek ni odsutan, već prisutan u svakom tabernakulu i svakom srcu koje ga prima s vjerom i ljubavlju.

Dok pod svetim baldahinom prolazi posvećena hostija, koju svećenik nosi u monstranci, pred njom kleči čitav svijet; i dijete, i starac, i bolesnik, i majka, i radnik. U tom činu vjera postaje vidljiva, a nebo se spušta na zemlju.

Neka nam Tijelovo obnovi zahvalnost za Euharistiju, probudi dublju ljubav prema Isusu prisutnom u hostiji i učvrsti naše zajedništvo u Crkvi. Jer tko prima Krista, pozvan je da Krista i nosi; u svojoj obitelji, na poslu, u društvu, svjedočeći da je Ljubav jača od smrti i da Bog ostaje s nama u sve dane; do svršetka svijeta.