Martina Vlašić Iljkić, saborska zastupnica i dugogodišnja borbenica za prava osoba s invaliditetom, upozorava na alarmantno stanje u provedbi Zakona o inkluzivnom dodatku te na neosjetljivost Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike na potrebe najranjivijih skupina u društvu.

U godinu i pol dana od donošenja Zakona o inkluzivnom dodatku, ministar Marin Piletić nije ponudio niti jedno konkretno rješenje koje bi poboljšalo i ubrzalo postupak ostvarivanja prava na inkluzivni dodatak.

U trenutku donošenja Zakona krajem 2023. godine, bilo je 148.000 korisnika četiri prava koja su objedinjena u inkluzivni dodatak. Danas, nakon godinu i pol dana primjene, sustav broji više od 300.000 predmeta – uključujući i nove zahtjeve. Iako je pozitivno riješeno 199.000 predmeta, samo 168.000 korisnika je zaprimilo naknadu, dok čak 30.000 njih i dalje čeka isplatu po već pravomoćnim i izvršnim rješenjima.

"Neprihvatljivo je da osobe s invaliditetom čekaju mjesece, pa i godine na rješenje, a zatim i dodatno na isplatu naknade. Radi se o ljudima kojima je ta naknada nužna za svakodnevni život, a Ministarstvo se prema njima odnosi bešćutno i neodgovorno", istaknula je Vlašić Iljkić.

Zakon propisuje rokove od 15 dana za donošenje rješenja, odnosno 30 dana ako je potrebno provesti ispitni postupak, no u praksi ljudi čekaju i više od godinu dana. Ima i tragičnih slučajeva – korisnici koji preminu, a da nikada nisu ostvarili zakonom zajamčeno pravo.

Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom dodatno je opterećen – u protekloj godini zaprimljeno je čak 205.544 predmeta, dok je riješeno tek 153.972. Na vještačenja se čeka od 6 do 13 mjeseci, ovisno o lokaciji – primjerice u Zagrebu, Karlovcu i Šibeniku.

"Korisnici moraju prolaziti višestruka vještačenja, iako mnogi imaju trajne dijagnoze. Potrebno je hitno uvesti jedinstveni obrazac – nalaz i mišljenje koji bi vrijedio za više postupaka. Također, Zavod za vještačenje treba dodatno kadrovski ojačati, a upravne postupke vezane uz inkluzivni dodatak potrebno je izmjestiti iz sustava socijalne skrbi, kako bi se sustav rasteretio i omogućio socijalnim radnicima da rade s ljudima, na terenu, a ne administriraju."

Pritom upozorava da su brojni korisnici ostali bez svojih prava zato što žive u zajedničkom kućanstvu, a ne kao samci, dok su drugi, kojima je naknadno utvrđena niža razina potpore, prisiljeni vraćati tzv. „preplaćeni iznos“, što je dodatna nepravda i poraz socijalnog sustava.

"Takvo institucionalno zanemarivanje potreba osoba s invaliditetom i starijih osoba predstavlja oblik institucionalnog nasilja koje provodi Ministarstvo. Potrebna je hitna analiza učinka Zakona o inkluzivnom dodatku te izmjene diskriminatornih odredbi koje dodatno marginaliziraju one kojima bi sustav trebao pomoći", naglašava Vlašić Iljkić.

Zaključuje kako je centralizacija sustava socijalne skrbi 2022. godine izazvala potpuni kaos, čije posljedice danas najteže osjećaju upravo najugroženiji građani Republike Hrvatske.