-Vaš put poslije srednjoškolskog obrazovanja?

-Nakon završene srednje škole, kao vjerujem i većina mojih vršnjaka, nisam ni sam bio siguran gdje nastaviti akademsko školovanje. Tadašnje su me okolnosti usmjerile prema Građevinskom fakultetu u Osijeku što će se kasnije pokazati kao dobar izbor. Stručni studij građevinarstva u Osijeku završio sam 2012. godine te sam daljnje školovanje odlučio nastaviti u Zagrebu. Međutim, tek što sam počeo pohađati predavanja, dobio sam ponudu iz posao iz tvrtke GMK Petrijevci koja se bavi proizvodnjom i montažom čeličnih konstrukcija. Odluka o prekidu redovitog studija nije bila nimalo laka, pogotovo jer sam bio jako dobar student. S novom sam tvrtkom dogovorio zaposlenje uz mogućnost nastavka studiranja na Specijalističkom diplomskom studiju građevinarstva u Osijeku koji sam uspješno završio 2015. godine. Tijekom pohađanja diplomskog studija često sam klupu dijelio sa svojim prijateljem Josipom Martićem koji je tada radio u državnoj upravi i često me nasmijavao svojim dogodovštinama s posla. On je tada bio radio većinom na legalizacijama bespravno sagrađenih objekata koja je bila u punom jeku, no nije bio pretjerano zadovoljan poslom te sam mu predložio da se javi na natječaj u tvrtku u kojoj ja radim. Tu počinje naš poslovni put koji traje do danas. Zajedno smo nakon završetka diplomskog studija građevine nastavili školovanje u Zagrebu na Strojarskom fakultetu u sklopu tečaja za međunarodnog inženjera zavarivanja koji uspješno završavamo 2016. godine. Josipa nakratko ostavljam u Osijeku i odlazim raditi u Sesvete u jednu od najboljih tvrtki za čelične konstrukcije s ovog područja Bajkmont d.o.o. Nakon samo devet mjeseci provedenih u Bajkmontu preko poslovne mreže LinkedInn kontaktirala me irska tvrtka ADSL koja se bavi modeliranjem čeličnih konstrukcija i ponudila mi posao. U Irskoj sam se dobro snašao te mi se nedugo poslije ondje pridružio i Josip.

- Predstavite svoju tvrtku.

-Naša tvrtka bavi se izradom digitalnih trodimenzionalnih modela (modeliranjem) čeličnih konstrukcija. Iz modela se generiraju nacrti i specifikacije za proizvodnju i montažu. Radimo čelične konstrukcije svih namjena, najviše za građevinski sektor. Tvrtka je osnovana 2018. godine u Dublinu, a 2019. godine otvaramo tvrtku i u Hrvatskoj. Danas imamo ukupno devet zaposlenika u dva ureda, Zagrebu i Osijeku. Mlada smo tvrtka s izrazito mladim ali visokokvalificiranom kadrom (prosjek godina 28).

- Kako ste i kada odlučili krenuti u poduzetničke vode?

-O pokretanju vlastitog posla razmišljali smo i prije preseljenja u Irsku, ali zbog cjelokupne situacije u našem gospodarstvu nismo se odvažili. Godinama smo radili u domaćim tvrtkama i bili smo dobro upućeni u problematiku poslovanja u Hrvatskoj. U Irskoj smo se prije svega uvjerili u vlastitu kompetentnost te je otvaranje tvrtke postalo samo pitanje vremena. Dali smo si malo više od godinu dana da usavršimo jezik i upoznamo tržište. Postupak otvaranja tvrtke i samo poslovanje je krajnje jednostavno te smo bez većih problema dobili prvi kredit od jedne irske banke, kupili opremu i krenuli s poslom.

- Živimo u globalno nestabilnim vremenima, krizama, poskupljenjima...Kako je danas biti poduzetnik? Jeste li se ikada pokolebali?

-Mi smo pripadnici generacije koja je odrastala u vrijeme ekonomske krize koja je započela još 2008. godine i od tada praktički je kriza za krizom tako da drukčije okruženje niti ne poznajemo. Uvijek je neka nesigurnost u zraku i nema opuštanja. Različitim mehanizmima pokušavamo se zaštititi od poremećaja na tržištu. Koliko je to moguće, radimo najbolje što znamo i nadamo se najboljem.
Naš tim konstantno raste, unapređujemo poslovanje i mislim da to naši kupci prepoznaju. Poduzetništvo je jedna od najboljih stvari koje su nam se u životu dogodile, iako je bilo napornih i teških trenutaka, nikada se nismo kajali što smo krenuli ovim putem.

- Koje tržište pokrivate?

-Poslujemo gotovo isključivo na tržištu Velike Britanije i Irske, iako smo radili neke projekte u SAD-u, Njemačkoj, Austriji, Švedskoj i, naravno, Hrvatskoj.

- Jeste li koristili kakve poticaje, subvencije, fondove? Ako jeste, koje i je li težak put do njihovog korištenja?

-Koristili smo poticaj pri otvaranju tvrtke u Hrvatskoj, a konstanto se javljamo na razne natječaje iz Europskih fondova. Posao kojim se bavimo predstavlja određenu revoluciju u sektoru građevinarstva u pogledu digitalizacije, računalna oprema i programi koje koristimo nisu nimalo jeftini i svaka kuna dobro dođe. Investiramo u edukaciju i nove tehnologije na čemu se i temelji
većina strukturnih fondova Europske unije, pogotovo iz programa konkurentnosti i kohezije te se nadamo da bismo u budućnosti mogli ostvaritidobre rezultate po tom pitanju. Put do korištenja fondova ima određene uvjete i procedure koje treba ispuniti i koji se nekada mogu činiti malo kompliciranima. Na sreću, u Hrvatskoj ima dosta agencija koje su dobro upućene u procedure i od velike su pomoći u postupku prijave te kasnije provedbe.

- S kojim se problemima suočavate?

-Stvari u životu pa tako ni u poduzetništvu nisu crno-bijele. Biti poduzetnik u Hrvatskoj je nešto teže nego biti poduzetnik u Irskoj (za druge države ne znamo jer nemamo iskustva). Nepošteno je reći da je u Irskoj sve bolje, ali velika većina stvari ipak jest. No na kraju, Hrvatska je naša domovina tako da sama odluka o povratku nije bila tako teška unatoč svemu. Problematika našeg gospodarstva
dobro je poznata svima osim našem ministarstvu i o tome zaista više ne bismo trošili riječi, ionako je previše negativnosti u javnom eteru. Ovim bismo putem pozvali sve koji imaju nekakvu poslovnu ideju da se odvaže za taj korak i pokrenu vlastiti posao.

- Kakvi su vam planovi?

-U sljedećih nekoliko godina planiramo proširiti svoje poslovanje i odrađivati neke usluge koje trenutno ne radimo. Imamo trenutno problema s pronalaskom odgovarajućeg kadra, pogotovo za tržišta na kojima djelujemo, a nažalost, još nismo dovoljno atraktivni za strane radnike. U međuvremenu se oslanjamo na domaće snage i obučavamo mlade ljude.