Osnovnu školu završio u Davoru, srednju Elektrotehničku školu u Novoj Gradiški i Specijalistički diplomski stručni studij elektrotehnike, smjer Automatika na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.

Osim toga, položio je stručni ispit u građevinarstvu i prostornom uređenju te od prosinca 2020. godine postaje ovlašteni inženjer elektrotehnike. Karijeru je započeo kao projektant elektroinstalacija, a godinu dana poslije toga zaposlio se kao programer sustava automatizacije i nakon tri godine rada na toj poziciji, odlučio se za odlazak u Njemačku. Tamo je uglavnom obavljao terenski posao programiranja i puštanja u pogon strojeva tvrtke Krones. Nakon godinu dana u Njemačkoj, odlučujem se vratiti u svoj rodni Davor i pokrenuti vlastitu tvrtku.

-Možete predstavit tvrtku?

-Tvrtka se zove "Butumović automatizacija", odnosno "BAUT". Na tu sam ideju došao zbog poteškoća stranih klijenata prilikom čitanja moga prezimena. Tvrtka je osnovana 10. travnja 2018. godine, a prve gotovo dvije godine postojanja tvrtke samostalno sam obavljao djelatnost. Danas, nakon četiri godine, tvrtka zapošljava šest djelatnika. Osnovna djelatnost tvrtke je programiranje industrijskih računala, tj. PLC-a, izrada vizualizacije i dijagnostike za upravljanje proizvodnim procesima na HMI uređajima i SCADA aplikacijama. Kao drugu djelatnost istaknuo bih projektiranje, izvođenje i ispitivanje elektroinstalacija u kućama i zgradarstvu.

- Kako ste se i kada odlučili krenuti u poduzetničke vode?

-Tijekom radnog odnosa u Njemačkoj koristio sam svaku priliku za odlazak kući jer me vukla nostalgija za rodnim mjestom i djevojkom koja je ondje živjela. Nakon neispunjenih obećanja prema meni od strane njemačke tvrtke odlučujem se vratiti u Davor i pokrenuti vlastitu tvrtku. Stečenim radnim iskustvom, znanjem i sposobnostima isticao sam se u obavljanju posla u odnosu na kolege inženjere s kojima sam imao prilike raditi. To mi je dalo "vjetar u leđa". Bio sam siguran da se sa znanjem kojeg posjedujem, karizmom i poštenjem itekako mogu sam za sebe izboriti u ovoj grani industrije i u konačnici uspjeti. I evo, četiri godine poslije i šestero zaposlenih mogu reći da sam uspio postići i više nego što sam tada očekivao. Naravno, ta zasluga pripada i mojim izvrsnim
zaposlenicima bez kojih rast tvrtke ne bi bio moguć u ovoj mjeri.

- Živimo u globalno nestabilnim vremenima, krizama, poskupljenjima...Kako je danas biti poduzetnik? Jeste li se ikada pokolebali?

-Nismo, barem ne još. Radimo specifičan posao u kojem jedan dio projekta (faza projektiranja, odnosno dizajn softvera) odrađujemo u našem uredu u Davoru. Nakon toga slijedi rad na terenu kod klijenta - puštanje u pogon proizvodne linije ili stroja. Biti poduzetnik uvijek je riskantno, bez obzira na vremena u kojima živimo. Ulažete svoje vrijeme i novac da se možda jednog dana to sve isplati. Vremena u kojima živimo traže neke djelatnosti više, neke manje. Smatram da je to sve relativno i da se sposobni i vrijedni ljudi ne bi nikada ničega trebali bojati. Mišljenja sam da poduzetnik svoje odluke treba prilagoditi svim vremenima, nekada riskirati, a nekada ići na sigurno. Treba znati procijeniti trenutak i djelovati na vrijeme.

- Koje tržište pokrivate?

-Trenutno najviše radimo u automobilskoj industriji. Najveći nam je projekt do sada tvornica električnih automobila "Tesla" u Berlinu, gdje smo odradili čitavu lakirnicu (tzv. Paint shop). Dizajn softvera i vizualizacije trajao je godinu dana. Zatim smo s kolegama iz Zagreba odradili i tzv. virtualni commissioning (virtualno puštanje u pogon - ubrzava terenski rad, smanjuje broj softverskih grešaka i služi još i kao prezentacija funkcionalnog rada klijentu iz SAD-a), a zadnjih gotovo godinu dana nalazimo se na terenu u Berlinu na puštanju u pogon proizvodne linije koja se sastoji od čak 14 zasebnih podlinija. Također imamo mali projekt za tvornicu "Opel&quot" u Poljskoj, a pripremamo i novi projekt proširenja tvornice "Volkswagen" u Hannoveru u Njemačkoj.
Osim inozemstva, s vremena na vrijeme odradimo i neki manji projekt koji nije vezan za autoindustriju, poput izrade upravljačkog softvera za hidroelektrane male snage u Irskoj.

- Jeste li koristili kakve poticaje, subvencije, fondove? Ako jeste koje i je li težak put do njihovog korištenja?

-Jesam, prilikom otvaranja tvrtke iskoristio sam poticaj za samozapošljavanje u iznosu od 55.000,00kn. Nije bilo nikakvih problema, sve se relativno brzo odradilo i sredstva su također u kratkom roku bila doznačena na račun, što mi je omogućilo kupovinu informatičke opreme i softverskih licenci za obavljanje djelatnosti. Smatram da je poticaj hvalevrijedan i da daje osjećaj sigurnosti svakome tko se želi upustiti u poduzetničke vode. S obzirom na to da su poticajna sredstva bespovratna, ono daje svakom potencijalnom poduzetniku priliku da se bez vlastite ušteđevine i eventualnog rizika novčanog gubitka upusti u poduzetništvo.

- S kojim se problemima suočavate?

-Najveći problem svakako je nedostatak adekvatne radne snage. Teško je pronaći ljude obrazovane u toj struci jer na našem području donedavno nije bilo tvrtki koje se bave tom granom industrije. Oni koji su se za to obrazovali ranije uglavnom rade ili u Zagrebu ili u inozemstvu.

- Što bi trebalo mijenjati u gospodarskoj politici hrvatske, zakonodavstvu, poreznoj politici...

-Ha, mnogo toga. Smatram da nisam kompetentan za odgovoriti na ovo pitanje, ali da moj glas ima nekakav značaj, prije svega ugledao bih se na neku uspješnu državu koja je slična našoj po veličini, poput Irske. Tako npr. ako se dobit tvrtke odluči reinvestirati u tvrtku, ne bi se naplatio porez na dobit. Tvrtke ne bi tražile način da im dobit bude 0 kn na kraju godine i time izbjegle plaćanje poreza na dobit, nego bi to vrijeme i ideje uložili na neke druge stvari i time gradili svoju konkurentnost. Radnicima od bruto plaće treba naplatiti samo porez i prirez, a sva ostala davanja koja se sada automatski uzimaju iz bruto plaće poput uplate u mirovinski fond i zdravstvo ostaviti radnicima na vlastiti izbor. Time bi dobili efekt bolje i jeftinije usluge kako u zdravstvu tako i u mirovinskim fondovima jer bi se i država i privatne kompanije koje se time bave borili za svakog zaposlenika. U prijevodu, imali bismo veće mirovine i bolje zdravstvo, a neto plaća bi nam bila veća!

- Kakvi su Vam planovi?

-Kao što sam već spomenuo, završavamo projekt "Tesla" Berlin, a u tijeku nam je i priprema projekta za "Volkswagen" u Hannoveru. U našoj djelatnosti teško je odrediti rokove jer se oni često produžuju iz raznih razloga, stoga ne postoje dugoročni planovi, nego jednostavno radimo projekt za projektom. Budući da dobivamo sve više poslovnih ponuda, samim time potreba za djelatnicima raste, pa je jedan od prvih planova u bliskoj budućnosti zaposliti još nekoliko kompetentnih djelatnika. S obzirom na to da mi je prvotni cilj bio zaposliti svoje sumještane i spriječiti odlaske obrazovanih ljudi u druge gradove ili inozemstvo, otvorio sam tvrtku baš u Davoru. Zato ovom prilikom pozivam i sve srednjoškolce, ali i one koji još razmišljaju koji fakultet upisati, a zanimaju se za ovu djelatnost, da se obrazuju u području automatike, mehatronike, računalstva ili informatike i da sve uspješne posao čeka kod nas!