Operacija Oluja započela je 4. kolovoza 1995. u 5:00 sati, sveobuhvatnim napadom Hrvatske vojske na bojišnici dugoj 630 kilometara u sjevernoj Dalmaciji, Lici, na Kordunu i Banovini. U samo četiri dana oslobođeno je više od 10.000 četvornih kilometara hrvatskog teritorija pod okupacijom snaga tzv. Republike Srpske Krajine.

Hrvatske snage, njih oko 130.000 u napadnim redovima, bile su podijeljene između šest zbornih područja, uz podršku 350 tenkova, 38 zrakoplova i 18 helikoptera. S druge strane, protivnik je imao oko 40.000 vojnika, 400 tenkova i ograničenu zračnu podršku. Unatoč brojnosti i utvrđenim položajima, srpske su snage brzo gubile teritorij, a otpor je bio najžešći na Baniji i Kordunu.

Već prvi dan hrvatske postrojbe prodrle su duboko u neprijateljski teritorij. Na posebno zahtjevnom području, zapovjedništvo je preuzeo general Petar Stipetić, čime je sljedećeg dana omogućeno oslobađanje Petrinje.

Tijekom operacije, predsjednik Franjo Tuđman je putem državnog radija svakih 15 minuta pozivao srpsko civilno stanovništvo da ostane u svojim domovima i ne bježi pred hrvatskim snagama. Unatoč tome, velik dio civila se evakuirao, potaknut propagandom i zapovijedi vođe pobunjenih Srba, Milana Martića. Na Tuđmanovu zapovijed, Hrvatska vojska je ostavila otvoren humanitarni koridor prema Bosni i Hercegovini kako bi se izbjegle civilne žrtve.

Iako danas neki tvrde da je ova akcija bila pogubna za srpsko stanovništvo i da je hrvatska vojska protjerala Srbe s okupiranog hrvatskog teritorija, činjenica je da je samo vodstvo tzv. Republike Srpske Krajine, na čelu s Martićem, izdalo svoj narod. 

Operacija Oluja nije bila samo vojna pobjeda, već i akcija koja je, zahvaljujući brzini, preciznosti i humanitarnom pristupu, spriječila veće civilne stradalnike i okončala višegodišnji rat na prostoru Hrvatske.