Berba lubenica i grožđa u Ravnim kotarima pokazuje gorku stvarnost hrvatske poljoprivrede, berača nema. Po poljima rade uglavnom stariji ljudi, često iznad 60 godina, dok mlađi ne žele u nadnicu. “Stari ne mogu, a mladi neće”, kaže 83-godišnja Tereza Perajić iz Tina, koja i sama bere dinje.

Vinogradar Rade Bobanović objašnjava da se mnogi snalaze s prijateljima ili obitelji, dok drugi dovode radnike iz Nepala, Bangladeša ili Indije. “Dođe radnik, ali grozd broji umjesto da ga bere”, komentira.

U Polači grožđe beru umirovljenici poput 70-godišnjeg Marka Subotića. “Nisu loše dnevnice, a gdje ću u ovim godinama drugdje zaraditi?” kaže. Njegov kolega Milan Perajić dodaje: “Mladost je otišla u turizam.”

Nedostatak berača nije problem samo Ravnih kotara, nego cijele Hrvatske. Sve manje domaće radne snage tjera poljoprivrednike da rješenja traže u uvozu stranih radnika.

Valja također spomenuti da isti ti umirovljenici koriste ovakve poslove za dodatnu zaradu, osobito nakon što je Vlada RH najavila da će im dopustiti rad, ali uz uvjet da im se oduzme pola mirovine. Sve u svemu, najveći gubitnici su upravo umirovljenici, koji moraju preživljavati u vlastitoj državi i raditi do duboke starosti. S druge strane, sve se više primjećuje nezainteresiranost mladih za fizički rad, a kada ga i prihvate, traže vrlo visoke satnice.

Kako privući mlade na ovakve poslove, teško je znati, a kako će ova situacija izgledati za desetak godina? Nažalost, za sada ne izgleda dobro.

izvor: HRT