Dok sam tog jutra u Zvečki u nevjerici promatrao kako su se društvene mreže užarile, slučajno sam se našao usred razgovora s grupom Zagrepčana i dotepenaca. A među njima kao naručen Boris Malešević, autor pobjedničkog rješenja vizualnog identiteta Zagreba, koje je nagrađeno s 15 tisuća eura i podijeljeno među nekoliko koautora. Da nije bilo predviđenog nagradnog fonda od čak 51 tisuću eura, možda reakcije ne bi bile toliko oštre, čak ni kad se radi o čovjeku koji je osmislio dvije trijumfalne predsjedničke kampanje. Onaj koji nam je donio "Normalno" i "Predsjednik s karakterom", sada nam donosi i "Zagreb volim te!".

I, vjerovali ili ne, meni se ovo rješenje sviđa. No, mnogima nije. Najveći kamen spoticanja Zagreb je ostao u nominativu umjesto u vokativu. K tome, nema ni zareza. Za neke je to dovoljno da pritisnu crveni gumb panike, dok im se pred očima ne zacrveni od bijesa. Mnogi su, doduše, u pogrešnom uvjerenju da je ovo zamjena za povijesni zagrebački grb plavi štit sa stiliziranim gradskim vratima, trima kulama, zvijezdom i polumjesecom.

Njih valja odmah razuvjeriti. Ne, povijesni grb ostaje. To je jasno definirano u pravilima natječaja. Novi vizualni identitet nije zamjena, već dopuna razrada tipografije koja će služiti u različite svrhe. Maleševićev koncept ne funkcionira bez originalnog grba. U stvarnosti ćemo imati povijesni štit s tri kule, a uz njega minimalistički, prazni štit poput post-it papirića za razne informacije. Jednostavno, upečatljivo, funkcionalno.

Ipak, Malešević i ekipa u jednoj stvari griješe. Kažu da su "sveli formu grba na bitno", ali pritom zanemaruju jednu činjenicu zagrebački grb zapravo nije ništa unikatno. Grb s takvim štitom u obliku slova U ima pola hrvatskih gradova. Primjerice, krapinski grb gotovo je identičan zagrebačkom, samo s više kula. A grb Hamburga Prava blizanka zagrebačkog gradska vrata s tri kule na crvenoj podlozi. Razlika je jedino što su hamburška vrata zatvorena, a umjesto zvijezde i polumjeseca nalaze se dvije zvijezde. Da je netko umjesto "Zagreb volim te" napisao "Hamburg ich liebe dich", dizajn bi s minimalnim prilagodbama mogao proći i u njemačkom gradu.

Ono što je zaista originalno u ovom vizualnom identitetu jest donji dio štita, oblikovan tako da izgleda kao osmijeh. Zagrebački smajlić, mogli bismo reći. Hoće li to postati prepoznatljiv simbol grada, vidjet ćemo. No, priča o Tomu Gotovcu, umjetniku koji je na glavnom trgu vikao "Zagreb volim te!", nije nešto što živi u kolektivnoj memoriji. Možda bi dovoljan bio samo natpis "Zagreb" uz crveno srce.

A što je s padežima Malo što je tako zagrebačko kao ubojstvo vokativa. Purgeri rijetko, a dotepenci sve rjeđe koriste vokativ kada zazivaju nekoga. Sve češće imena ostavljamo u nominativu: "Ivana, dođi!" umjesto "Ivane, dođi!". Hoće li vokativ preživjeti sljedećih sto godina, veliko je pitanje.

Engleski jezik neće baš tako lako izbrisati hrvatske padeže, ali jezik se mijenja bilo da se razvija ili nazaduje. Hoće li standardna forma preživjeti u svijetu dizajnerske jednostavnosti i svakodnevnog govora Možda je novi vizualni identitet Zagreba prvi znak da se pravila polako, ali sigurno, mijenjaju.