Thompsonovo ljeto je završilo, ali nije i saga. Počela je Thompsonova jesen – godišnje doba kulturnih ratova u Hrvata. Bitka se nastavlja: tko će koga brže otkazati, zabraniti, izbaciti s programa? Braniteljske udruge prelistavaju kataloge kulturnih festivala kao da traže novo bojište. Ljevica skuplja potpise i proglašava “weimarsku Hrvatsku”, ali nikako da kaže – tko je točno ovdje cenzuriran i progonjen.
Odgovor je, naravno: svi, osim onih koje sami žele zabraniti. Tih imena ima napretek, no o njima – muk. Lakše je vikati “cenzura!” dok u isto vrijeme pišeš lex Thompson i tražiš zatvor za slušatelje “Čavoglava”. Licemjerje kakvo bi i Orwellu bilo previše.
Primjer Siniše Labrovića idealno oslikava paradoks: umjetnik koji se želi popišati po Markovu trgu i pritom traži da ga Markov trg plati. Sloboda izražavanja, jasno, ali sloboda da porezni obveznici financiraju tvoju mokraćnu avanturu? To je već nova definicija “državne cenzure”: nisi plaćen za psovanje vlastitog platitelja.
U međuvremenu, dogodilo se čudo – detuđmanizatori su se prometnuli u tuđmanizatore! Ateisti odjednom postaju teolozi, propovijedaju Evanđelje i objašnjavaju vjernicima kako njihova pobožnost nije u skladu s Biblijom. Najviše se vole pozivati na bivše katoličke disidente – jer tko je bolji svjedok vjere od onoga koji je od nje odavno digao ruke?
Dvostruki kriteriji, naravno, cvjetaju. Gospa od tisuću dronova u Splitu – skandal, svetogrđe. Gospa od tri tisuće dronova u Vatikanu – remek-djelo. Razlika? Očito samo u adresi.
A preko oceana, desničarski tribuni dobivaju metak. Kod nas se to, srećom, ne događa. Ali reakcije naših progresivaca zvuče kao copy-paste: “Mi, naravno, ne bismo pucali… ali znamo zašto je pucao.” Pa se onda pitaju zašto ih netko naziva licemjerima.
U toj logici sve je jasno: fašisti mrze Židove, crnce, Azijate… a antife mrze samo fašiste. Sitna razlika – “fašist” je svatko koga oni mrze. I eto ti nove jednadžbe: mrziš sve koje proglasiš fašistima. Matematički čisto, politički perverzno.
Dobrodošli u Thompsonovu jesen – sezonsku predstavu beskrajnih zabrana, žalopojki i tuđih mokraćnih performansa.
