Teško je reći što više izaziva nelagodu kod kritičara – kada Thompson pjeva iz perspektive vojnika pobjedničke Hrvatske vojske koja je sudjelovala u stvaranju moderne hrvatske države, ili kada govori iz pozicije vojnika poražene vojske Nezavisne Države Hrvatske, koja je nosila teret kolaboracije s jednim od najzloglasnijih režima 20. stoljeća. Najprovokativnije je, međutim, kada te dvije perspektive spaja u jednoj pjesmi: "Iz mučeničke krvi novo sjeme niče, devedeset prve godine".

Za neke, takva pjesma ne bi smjela biti izvedena. To najglasnije tvrde oni koji često pozivaju na zabrane i sankcije nalik onima koje su obilježile 45 godina komunističke vladavine. Danas svjedočimo reakciji postkomunističkih revizionista na svaki znak neoustaštva, i to često bez kritičkog odmaka prema vlastitoj prošlosti, obilježenoj suradnjom s drugim od dvaju najvećih totalitarnih režima prošlog stoljeća.

Mnogi od njih ne priznaju rezoluciju Vijeća Europe o osudi svih totalitarizama, niti žele prihvatiti da je poraz Sila Osovine na Zapadu doveo do istinske slobode, dok je na Istoku pobjeda "osloboditelja" označila početak 45 godina jednopartijske diktature. Za brojne narode, 9. svibnja nije bio dan oslobođenja, već nastavak stradanja pod drugim režimom. Jedan brutalni sustav zamijenio je drugi – ovaj put s više vremena da prikrije svoje zločine iza ideologije.