Kuharić je bio najmlađe, trinaesto dijete u svojoj obitelji. Školovao se u Klasičnoj gimnaziji na zagrebačkoj Šalati te završio studij teologije u Zagrebu.

Svećeničku službu započeo je u izazovnim vremenima, a jedno od najtežih razdoblja proveo je u župi Rakov Potok, kamo dolazi 12. rujna 1946. Samo nekoliko dana ranije, u susjednoj župi Sv. Martina pod Okićem ubijen je župnik Pavao Bedenik, a Kuhariću je povjerena i ta župa. U veljači 1947. za dlaku je izbjegao pokušaj atentata. U vrijeme najžešćih progona svećenika, kako bi ostao među vjernicima, noću je spavao u privatnim kućama, a potom se nastanio kod obitelji Razum, gdje je ostao do 1955.

Upravu župe Okićka sv. Marija preuzeo je 1950., nakon napada na tadašnjeg župnika Lovru Galića, a ostao je ondje dvije godine. Godine 1957. premješten je u Samobor, gdje najprije djeluje kao upravitelj župe Rude, a potom preuzima župu Samobor.

Simbol mira i vjere

Za pomoćnog zagrebačkog biskupa i naslovnog biskupa od Mete imenovan je 1964. godine, bulom pape Pavla VI. Posvetu je primio 3. svibnja iste godine, u zagrebačkoj katedrali. Nakon odlaska kardinala Franje Šepera u Rim 1969., Kuharić je imenovan apostolskim administratorom, a zatim i zagrebačkim nadbiskupom 1970. godine. Iste godine postaje predsjednik Biskupske konferencije tadašnje Jugoslavije.

Kardinalom je imenovan 1983. godine od pape Ivana Pavla II., s titulom crkve sv. Jeronima od Hrvata (San Girolamo dei Croati) u Rimu.

Kuharić je ostao upamćen po svojoj moralnoj snazi, jednostavnosti i dubokoj kršćanskoj humanosti. Tijekom Domovinskog rata postao je glas razuma i pomirbe njegova poruka "Ako netko sruši tvoju kuću, ti njegovu čuvaj. Ako ti netko ubije oca, ti nemoj njegovog." postala je simbol njegova duhovnog vodstva.

U mirovinu je otišao 1997., a naslijedio ga je kardinal Josip Bozanić. Preminuo je 11. ožujka 2002. godine. Početkom procesa beatifikacije dobio je crkveni naslov sluge Božjega (Servus Dei), a njegov život i djelovanje i danas ostaju primjer dosljedne vjere i ljudskosti.