Te je godine bila pretplaćena na 17 novina i časopisa, među kojima su bili: Narodne novine, Obzor, Hrvatska zastava, Gospodarski list, Hrvatska kruna i dr. Pravila za rad čitaonice odobrila je ondašnja Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada u Zagrebu, Odjel za unutarnje poslove. Službenom početku rada prethodilo je u svibnju održavanje izvanredne Glavne skupštine Hrvatske čitaonice u osnivanju, na kojoj je za predsjednika izabran pleternički župnik Matej Gollek, za potpredsjednika učitelj Antun Lovrić, za tajnika Zvonimir Vlašić, za blagajnika Franjo Nađ, a za prvog knjižničara Franjo Jušić.

Premda se u početku Čitaonica financirala od članarine, darova i kamata glavnice, uvidjelo se sljedeće 1908. godine da ta sredstva nisu dovoljna za rad pa je otvorena „društvena točionioca”, kojom je upravljao”vinski odbor”. Materijalna situacija se znatno popravlja, a 1909. ima 70 članova. Čitaonicu je sve do Prvoga svjetskog rata vodio župnik Matej Gollek, a otada zbog ratnih uvjeta njen rad zamire. Zanimljivo je da tijekom rata Čitaonica ima samo jednog čitatelja, a obustavlja se pretplata na novine i časopise.

Poslijeratni rad Čitaonice obnavlja 1919. godine Aleksandar Čavrak, a zakupljuje se prostor kuće kod Reze Miškić. U novoj državi Kraljevini SHS zbog političkih prilika rad Čitaonice je otežan, a 1923. za novoga predsjednika izabran je Julio Pauše. Poslije rata čitaonica 1925. godine seli u prostor kuće Nikole Banovića, a zatim u prostorije gostionice Brodske imovne općine. Za novoga predsjednika izabran je 1927. Franjo Katić, a za knjižničara Stjepan Pliverić. Samo dvije godine kasnije predsjednik je Jakob Radonić, a knjižničar je ostao nepromijenjen. Treba istaknuti da je Čitaonica organizirala društvene zabave, kao što su poklade, te znanstveno-popularna predavanja i druge kulturološke djelatnosti. Od 1933. do 1941. godine funkciju predsjednika obnašaju Julije Pauše, Ignac Čop, Marin Duboković, Stjepan Krunić i Ivan Melčić.

Nabavom knjiga Čitaonica se postupno pretvara u knjižnicu, a od 1933. do 1941. godine imala je stotinjak upisanih članova. Njen rad prekida se i tijekom Drugoga svjetskog rata, a 1944. imovina joj je pohranjena kod Ignaca Čopa. Poslije rata više puta mijenja prostor(privatne kuće, Zadružni dom i dr.). Od 1945. do 1960. njeni predsjednici su Jakob Radonić , Stjepan Pliverić i Ivan Jelić. Od 1954. godine zaposlen je prvi stalni i stručni knjižničar Zeina Sovec. Pedeseta obljetnica rada Hrvatske čitaonice obilježena je 1957. godine, a povijesne 1960. prestaje biti „društvo” te postaje ustanova pod nazivom Narodna knjižnica i čitaonica Pleternica, čime joj se briše povijesno hrvatsko ime. Dužnost ravnateljice od 1960. do 1987. obavlja Slavica Filipović, od 1987. do 2000. Ružica Katušić, a od 2000. do danas ravnatelj je prof. Franjo Novak. Knjižnici se na inicijativu prof. dr. Dragutina Pavličevića vraća 1991. godine stari povijesni naziv Hrvatska knjižnica i čitaonica Pleternica.

Nova velebna i suvremeno uređena zgrada Knjižnice, jedna od najljepših u Hrvatskoj, otvorena je 6. prosinca 2014. godine, na Dan Grada i blagdan sv. Nikole. Ispred zgrade je postavljeno poprsje (bista) Ivana Šveara, svećenika, povjesničara i pisca prve hrvatske povijesti na hrvatskom jeziku. Knjižnica danas s bogatim knjižnim fondom dostojno nastavlja dugogodišnju tradiciju, a uz stručni bibliotekarski rad ističe se priređivanjem brojnih kulturno-umjetničkih događanja i s pravom nosi naziv hram pleterničke kulture.