Unatoč domaćoj proizvodnji žitarica i kvalitetnim pekarskim pogonima, Hrvatska uvozi rekordne količine kruha i pekarskih proizvoda – i to po sve višim cijenama.
Iako Hrvatska ima snažnu poljoprivrednu osnovu i razvijene pekarske pogone, kruh i pekarski proizvodi postali su najviše uvožena prehrambena kategorija. Zemlja koja je samodostatna u proizvodnji žitarica paradoksalno izvozi sirovine poput pšenice, dok istovremeno po višim cijenama uvozi gotove pekarske proizvode – često zamrznute i naknadno pečene, koji se potom prodaju kao svježi.
Prema pisanju SiB.hr, samo prošle godine u Hrvatsku je uvezeno više od 115 tisuća tona kruha i srodnih proizvoda, najviše iz Njemačke, Poljske i Italije. Time je kruh zauzeo neslavno prvo mjesto na ljestvici prehrambenih proizvoda po uvozu, čak ispred svinjskog mesa.
I dok cijene pšenice i brašna na svjetskom tržištu padaju, cijena kruha u Hrvatskoj ne prestaje rasti. U posljednjih pet godina skočila je za čak 58 posto – znatno više nego u većini članica Europske unije. Za usporedbu, u Sloveniji je kruh poskupio 36 posto, u Italiji 26 posto, a jedino je Mađarska zabilježila veći rast – čak 113 posto.
Poseban apsurd ogleda se u činjenici da su upravo pekarski proizvodi i žitarice na vrhu popisa prehrambenih proizvoda po uvozu, iako Hrvatska proizvodi više nego dovoljno žitarica za vlastite potrebe. Stručnjaci taj paradoks objašnjavaju lošom kvalitetom domaće sirovine i zastarjelom infrastrukturom za skladištenje. Umjesto da se koristi za prehranu ljudi, hrvatska žitarica sve češće završava kao stočna hrana, dok se za ljudsku konzumaciju uvozi "kvalitetnija" sirovina iz inozemstva.
Na pitanje zašto poljoprivredna infrastruktura nije ranije modernizirana kako bi se spriječio ovakav razvoj situacije, državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Tugomir Majdak izjavio je kako poljoprivrednici "nisu prepoznali problem". Kao i obično, odgovornost u ovakvim situacijama ostaje neizrečena i prepuštena drugima.
