Vrijeme prvih pričesti ponovno je otvorilo staro pitanje – jesmo li sakramente pretvorili u društveni spektakl, natjecanje i pokazivanje statusa?

Dan koji bi prvenstveno trebao predstavljati prvi susret djeteta s euharistijom, vjerom i duhovnošću, posljednjih godina sve češće nalikuje na mini svadbe. Restorani se rezerviraju mjesecima unaprijed, troše se tisuće eura, poklanjaju skupi gadgeti, a roditelji se međusobno uspoređuju tko je organizirao “bolju” proslavu.

I dok se naglasak nekad stavljao na sakrament, danas se često više govori o haljinama, dekoracijama, fotografima, menijima i poklonima.

“Manje ambalaže, više sadržaja”

Kako je za RKC u Temi dana rekao Ivica Puškadija, župnik Župe svete Majke Terezije iz Starigrada, prva pričest prije svega je sakrament euharistije i duhovni događaj.

– Prva pričest je Božja, trajna i stvarna prisutnost u našem svijetu koja se tom duhovnom hranom ugrađuje u naš život. Važno je da se prima u čisto srce i zato joj prethodi prva ispovijed – pojasnio je župnik.

Upozorio je i na činjenicu da živimo u konzumerističkom društvu u kojem djeca često ostaju zarobljena u svijetu ekrana, materijalnih želja i nametnutih očekivanja.

Posebno je naglasio važnost jednakosti među djecom, zbog čega podržava praksu bijelih prvopričesničkih haljina.

– Pred Bogom smo svi jednaki. Bijele haljine predstavljaju nevinost i čistoću i dobro je da se nitko posebno ne ističe – rekao je.

No ono što posebno odjekuje jest njegova poruka:

– Važno je više žive vjere, a manje tradicije; manje ambalaže, a više sadržaja. Ne može janjac ili ono što ćemo pojesti biti važnije od samog sakramenta.

Prve pričesti postale stvar prestiža

Ispovijesti roditelja pokazuju koliko su se običaji promijenili.

Jedni organiziraju proslave u restoranima i pivnicama, drugi unajmljuju kleti i sale, a troškovi nerijetko dosežu između 1.500 i 2.000 eura.

Valentino je proslavu organizirao u restoranu za dvadesetak ljudi.

– Trošak svega bio je oko 2.000 eura – rekao je, dodajući kako se djeci danas najčešće poklanjaju novac i tehnologija.

Mnogi roditelji priznaju da se među ljudima osjeća uspoređivanje i pritisak.

– Kič bude nakon samog sakramenta. Sve se priprema na veliko. Nekad je bilo jednostavnije – rekla je Jasminka.

Sličnog je mišljenja i Klaudio.

– Danas je sve nekako napeto, važno je tko dolazi i kako će to izgledati – kaže.

Tableti, mobiteli i skupi pokloni

Dok jedni smatraju da su simbolični pokloni sasvim dovoljni, drugi djeci kupuju tablete, tehnologiju, bicikle i druge skupe darove.

Barbara smatra da se potpuno izgubila mjera.

– Naušnice, križić ili nešto simbolično imaju smisla. Bicikli, role i skupa tehnologija stvarno nemaju veze sa sakramentom – kaže.

I među slušateljima prevladava mišljenje da se pretjeruje.

“Pokloni su okej, ali mislim da se pretjeruje, ipak se radi o djetetu od devet godina”, jedna je od poruka pristiglih tijekom emisije.

Drugi pak poručuju da su obiteljski ručak i skromno druženje sasvim dovoljni.

Vjera ili društveni spektakl?

Nitko ne spori da se obitelj treba okupiti, proslaviti važan dan i podružiti se. Problem nastaje onda kada forma potpuno zasjeni sadržaj.

Jer ako dijete više pamti tablet, restoran i poklone nego pričest, postavlja se pitanje jesmo li izgubili bit.

Sve češće se čini da mnogi sakramente doživljavaju kao društveni događaj, obvezu i priliku za pokazivanje, umjesto kao trenutak vjere, skromnosti i duhovnog sazrijevanja.

A upravo u tome leži najveći paradoks – što više ulažemo u dekoraciju, organizaciju i dojam, to manje ostaje prostora za ono zbog čega pričest uopće postoji.