Dok su se nakon prve dvije utakmice nizale kritike, sumnje i pitanja ima li ova reprezentacija ono nešto što je krasilo prethodne generacije, odgovor je stigao ondje gdje se jedino priznaje – na travnjaku.

I nije stigao lako.

Hrvatska je vodila, kontrolirala utakmicu, a onda je uslijedio hladan tuš. Gana je izjednačila, nekoliko minuta izgledala opasnije i činilo se da Vatrenima iz ruku klizi sve ono zbog čega su došli na Svjetsko prvenstvo.

Baš tada ova je momčad pokazala karakter.

Nije bilo spuštenih glava, nije bilo nervoze ni rasula. Hrvatska je nastavila napadati, vjerovati i tražiti pobjedu. Nagrada je stigla u 83. minuti kada je Nikola Vlašić glavom pospremio loptu u mrežu i izazvao erupciju oduševljenja među hrvatskim navijačima.

To je pogodak koji vrijedi puno više od tri boda.

To je pogodak koji vraća vjeru.

Kritike mogu pričekati

Ova Hrvatska nije odigrala savršenu utakmicu. I dalje postoje problemi u igri, i dalje ima prostora za napredak, ali na velikim natjecanjima ne prolaze uvijek oni koji igraju najljepši nogomet.

Prolaze oni koji znaju pobijediti kada im ne ide.

Godinama upravo to krasi reprezentaciju Zlatka Dalića. Kad izgleda da je najteže, kada svi pomisle da je gotovo, Vatreni pronađu način.

Možda nije bilo briljantno.

Ali bilo je pobjednički.

Sad počinje pravo Svjetsko prvenstvo

Skupina je iza Hrvatske. Teret je skinut, a samopouzdanje vraćeno. Nokaut faza uvijek donosi neku novu priču, a hrvatska reprezentacija više je puta pokazala da upravo tada igra svoj najbolji nogomet.

Ako večerašnja pobjeda bude prijelomni trenutak prvenstva, onda ćemo se gola Nikole Vlašića još dugo sjećati.

Jer neke pobjede donose bodove.

Ovakve pobjede stvaraju vjeru da Hrvatska ponovno može otići daleko.