Ljudske kosti i dalje se nalaze u šumi, a brojna pitanja ostala su bez odgovora.

Koliko je ljudi pokopano kod Ježevika? Jesu li svi ostaci iz istog razdoblja? Kako je čavao završio kroz jednu od kostiju? Je li na tome mjestu nekada bilo groblje i kriju li okolne šume još sličnih lokacija?

O tim pitanjima, ali i o dosad nepoznatoj pozadini otkrića koje je odjeknulo Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, u podcastu Slavonije.IN govore ljudi koji su prvi stigli do kostiju – Tomislav Jerković i Zvonimir Milošević.

POGLEDAJTE PODCAST „MISTERIJ JEŽEVIKA“

Tražili su jedne kosti, a pronašli druge

Priča nije započela slučajnim odlaskom trojice prijatelja u šumu.

Dok je Tomislav Jerković mjesecima prikupljao informacije povezane s Ježevikom, Zvonimir Milošević istraživao je jedan događaj iz lokalne povijesti nakon Drugoga svjetskog rata.

Tomislav Jerković

Jedan zaljubljenik u povijest s područja Općine Bebrina skrenuo je Miloševićevu pozornost na pokušaj atentata na katoličkog svećenika u Šumeću u prosincu 1947. godine. Tijekom daljnjeg istraživanja pronađen je zapis o nemilom događaju u svećenikovoj župi, u kojem se spominjala osoba iz Ježevika.

Istodobno je Tomislav Jerković doznao da je u šumi izvan sela iz zemlje izašao veći broj kostiju.

Kada su usporedili informacije, učinilo im se da bi dvije priče mogle biti povezane. Posumnjali su da bi se na tome području moglo nalaziti povijesno važno mjesto, možda povezano s događajima koje su istraživali.

Već sljedećeg dana na teren su otišli Tomislav Jerković, Zvonimir Milošević i njegov brat Mario Milošević.

Tražili su tragove povezane s jednom pričom, a pronašli nešto posve neočekivano.

Trenutak u kojem je nestala svaka dvojba

U prvi mah nisu bili sigurni jesu li kosti koje su ugledali ljudske ili životinjske.

Nakon određenog vremena pretrage pronašli su ljudsku čeljust, a zatim i lubanju. Tada je nestala svaka dvojba. Shvatili su da su naišli na ozbiljan nalaz koji više ne smiju samostalno istraživati.

Mario Milošević, Tomislav Jerković i Zvonimir Milošević

Obustavili su pregledavanje terena i obavijestili policiju.

Policijski službenici došli su na lokaciju, uzeli lubanju i nekoliko pronađenih kostiju te ih odnijeli. Prema informacijama kojima je raspolagala Slavonija.IN, ostaci su poslani na patologiju u Osijek.

No nakon odlaska policije mjesto pronalaska nije bilo trajno ograđeno niti osigurano.

Dva dana nalazište je bilo prazno

Lokacija na kojoj su pronađeni ljudski ostaci dva je dana ostala bez policijskog nadzora. Nije bila zaštićena od prolaznika, životinja ni vremenskih prilika.

U međuvremenu je padala kiša. Voda je ispirala zemlju i na površini otkrivala nove kosti.

Tada je na lokaciju stigla ekipa Slavonije.IN.

Glavni urednik portala, u pratnji Tomislava Jerkovića, obišao je nalazište, razgovarao s pronalazačima i fotografirao stanje na terenu.

Na površini su i dalje bili vidljivi ljudski ostaci. Među njima je fotografirana i kost kroz koju je prolazio čavao.

Što taj čavao znači, kada je dospio u kost i ima li ikakve veze s okolnostima smrti osobe kojoj je pripadala, bez stručne analize nije moguće zaključiti. Ipak, riječ je o detalju koji dodatno potvrđuje potrebu za temeljitim istraživanjem čitave lokacije.

Nakon objave Slavonije.IN sve se promijenilo

Slavonija.IN objavila je ekskluzivnu priču, svjedočanstva pronalazača i autentične fotografije ljudskih ostataka.

Vijest je snažno odjeknula u javnosti. Prenijela ju je većina vodećih hrvatskih medija, ali i brojni mediji u Bosni i Hercegovini.

Sljedećeg jutra prizor u šumi bio je potpuno drukčiji.

Mjesto koje je prethodna dva dana bilo prazno odjednom je postalo strogo čuvana lokacija. Ondje je bilo nekoliko policijskih službenika, a stigli su i djelatnici Ministarstva hrvatskih branitelja.

Zašto lokacija nije bila osigurana odmah nakon prvog pronalaska, nego tek nakon snažnog medijskog odjeka priče, jedno je od pitanja na koje javnost dosad nije dobila jasan odgovor.

Brz pregled i zaključak o starosti kostiju

Djelatnici Ministarstva hrvatskih branitelja, u suradnji s Policijskom upravom brodsko-posavskom, proveli su preliminarni forenzičko-antropološki pregled pronađenih kostiju.

Na temelju morfoloških karakteristika zaključili su da pregledani ostaci ne pripadaju razdobljima za koja je nadležno Ministarstvo hrvatskih branitelja, nego da su stariji od stotinu godina.

Ministarstvo je objavilo da je riječ o arheološkom, odnosno starijem povijesnom nalazu. Daljnje postupanje i brigu o lokaciji, naveli su, trebale bi preuzeti institucije nadležne za zaštitu kulturne i povijesne baštine.

Taj je nalaz dao važan odgovor – pregledane kosti, prema preliminarnoj procjeni, nisu povezane s Drugim svjetskim ratom, poraćem ni Domovinskim ratom.

Ali nije riješio misterij Ježevika.

Čuvari su otišli, pitanja su ostala

Nakon odlaska stručnjaka Ministarstva i policije nalazište je ponovno ostalo bez nadzora.

Javnosti nije poznato je li provedeno sustavno arheološko iskapanje. Nije utvrđen ni objavljen broj ljudi čiji se ostaci ondje nalaze. Ne znamo je li pregledana šira okolica niti koliko se kostiju još nalazi pod zemljom.

Nije poznato ni jesu li analizirani svi pronađeni ostaci ili samo lubanja i kosti koje je policija odnijela prilikom prvog dolaska.

Drugim riječima, doznali smo da su pregledane kosti starije od stotinu godina, ali ne i tko su bili ljudi kojima su pripadale, koliko ih je ondje pokopano i zašto se njihovi ostaci danas nalaze razasuti po šumskom tlu.

Je li na toj lokaciji nekada bilo groblje?

Nakon medijskih objava Slavoniji.IN javili su se brojni čitatelji s informacijama, obiteljskim pričama i usmenim predajama koje godinama kruže tim krajem.

Jedan od čitatelja tvrdi da je prema katastarskim podacima na lokaciji nekada postojalo groblje.

Tu informaciju potrebno je službeno provjeriti u povijesnim katastarskim planovima, zemljišnim knjigama, crkvenim maticama i drugim arhivskim izvorima.

Ako je na tome mjestu doista bilo staro groblje, pronađene kosti mogle bi pripadati ljudima koji su ondje pokopani prije više od stoljeća.

Ali ta mogućnost otvara i dodatno pitanje.

Je li postojanje starog groblja desetljećima, pa možda i duže, moglo omogućiti da se na istoj lokaciji poslije potajno ukapaju i druge osobe?

Slavonija.IN takvu mogućnost ne može ni potvrditi ni opovrgnuti. Za bilo kakav zaključak potrebni su sustavno iskapanje, forenzička obrada, utvrđivanje starosti svakog pojedinog ostatka te usporedba rezultata s povijesnim izvorima.

Bez toga ne može se pouzdano tvrditi da svi ostaci pripadaju istom razdoblju.

Jesu li sve pronađene kosti jednako stare?

Činjenica da su stručnjaci pregledane kosti procijenili starijima od stotinu godina ne mora sama po sebi odgovoriti na pitanje što se sve nalazi na čitavoj lokaciji.

Jesu li analizirane samo kosti koje je policija odnijela ili i one koje je kiša poslije otkrila? Pripadaju li lubanja, čeljust, bedrene i ostale kosti jednoj ili većem broju osoba? Postoje li na istom području ukopi iz različitih povijesnih razdoblja?

Odgovore može dati jedino sustavno istraživanje cijelog nalazišta.

Sve drugo ostaje pretpostavka.

Državno odvjetništvo nije odgovorilo

Posebno pitanje predstavlja postupanje Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu.

Portal Slavonija.IN u dva je navrata poslao novinarske upite zamjenici županijskog državnog odvjetnika Mireli Šmital. Tražili smo odgovore o postupanju nakon pronalaska ljudskih ostataka, mogućem otvaranju izvida, osiguravanju mjesta pronalaska i utvrđivanju okolnosti pod kojima su kosti ondje završile.

Odgovore nismo dobili.

Moguće je da Državno odvjetništvo, nakon preliminarnog zaključka o starosti kostiju, ne vidi osnovu za svoje daljnje postupanje. Ako je tako, javnosti bi trebalo jasno objasniti zbog čega.

Ako je slučaj proslijeđen institucijama nadležnima za arheološku i povijesnu baštinu, treba reći kojim institucijama i što će one poduzeti.

Šutnja ne razjašnjava misterij. Samo ga produbljuje.

Jesu li stare kosti manje važne?

To što pronađeni ostaci, prema preliminarnoj procjeni, ne pripadaju novijim ratnim razdobljima ne znači da njihova priča više nije važna.

I kosti stare stotinu, dvjesto ili više godina pripadale su ljudima. Ti ljudi imali su imena, obitelji i vlastite životne priče. Netko ih je pokopao upravo na tom mjestu, a danas ne znamo ni tko su bili ni koliko ih ondje počiva.

Starost ostataka može promijeniti nadležnu instituciju, ali ne bi smjela biti razlog za odustajanje od istraživanja.

Ministarstvo hrvatskih branitelja možda više nije nadležno.

Ali netko jest.

U podcastu govore ljudi koji su sve pokrenuli

Podcast Slavonije.IN donosi svjedočanstvo iz prve ruke.

Tomislav Jerković opisuje poziv koji ga je odveo prema lokaciji, prvi susret s kostima, dolazak policije i ono što je poslije zatekao u šumi.

Povjesničar Zvonimir Milošević objašnjava povijesne tragove koje su istraživali, događaj iz 1947. godine, početne pretpostavke i pitanja koja su se otvorila nakon procjene da su pronađeni ostaci stariji od stotinu godina.

Marko Marinić, glavni urednik u podcastu s Zvonimirom Miloševićem i Tomislavom Jerkovićem

Njihov razgovor ne donosi konačnu presudu o Ježeviku. Donosi ono što je u ovom trenutku jednako važno – cjelovito svjedočanstvo o pronalasku i pitanja na koja institucije još nisu odgovorile.

Slavonija.IN neće zatvoriti priču

Slavonija.IN neće proglašavati grobnice, stratišta ni zločine bez stručnih nalaza i provjerljivih dokaza.

Ali nećemo ni prihvatiti da se slučaj završi jednom rečenicom da su pregledane kosti starije od stotinu godina.

Koliko je ljudi pokopano kod Ježevika? Jesu li svi ostaci iz istog razdoblja? Je li ondje doista bilo staro groblje? Kako je čavao završio kroz jednu kost? Zašto cijelo nalazište nije sustavno istraženo i tko je danas za njega nadležan?

I najvažnije – kriju li okolne šume još sličnih lokacija s ljudskim ostacima?

Zvonimir Milošević

Portal Slavonija.IN nastavit će istraživati slučaj, razgovarati sa svjedocima, provjeravati katastarske i povijesne podatke te slati pitanja institucijama koje bi trebale reagirati.

Jer misterij Ježevika nije riješen.

Za sada je samo ponovno ostavljen bez čuvara.