Vatreno oružje kao konstanta hrvatskih afera

Vatreno oružje očito je postalo sastavni dio koruptivnih afera u Republici Hrvatskoj. Tako je, primjerice, bivši ministar poljoprivrede Josip Dabro odstupio nakon što je objavljena snimka na kojoj puca iz pištolja.
Andrija Mikulić uhićen je u trenutku kada je puškom pokušavao osigurati svježe meso za gulaš od divljači.

Ono što ih razlikuje jest način na koji jesu ili nisu pogodili državni proračun i ogriješili se o čast funkcije koju su obnašali.
Dok je puška u slučaju Mikulića nebitan dio afere, u Dabrinom je slučaju glavni razlog njegove ostavke. Međutim, lovac Mikulić — osim divljači — evidentno je kao plijen shvatio i državni novac. Dabro je pak, pucajući iz pištolja, ispustio divljač kao plijen, ali je također ispustio i plijen javnog dobra. Štoviše, pokušao je upozoriti širu javnost na one koji su javno dobro shvatili kao plijen unutar Hrvatskih šuma.

Tu je uskočila oporba i pobrinula se da javnost ne ostane bez “upucanih”.
Dabrinu je pušku, odnosno pištolj, okrenula prema njemu i — simbolički — otvorila paljbu.
Pri tome, oni na koje je Dabro upozorio ostali su neupucani. Barem na kraći vremenski rok.

Holjevac: Dabro je govorio istinu — i zato je politički likvidiran

Tako je i Marcel Holjevac u ovotjednoj kolumni primijetio nelogičnosti u Dabrinom slučaju.
Holjevac piše:

"Sjetite se, ne tako davno, ministar Dabro (DP) je bio prisiljen na ostavku nakon što je javno progovorio o kriminalu u Hrvatskim šumama. Pokazalo se da je itekako govorio istinu… Hrvatske šume su od neovisnosti na glasu kao leglo korupcije i krađe."

Kako dobro primjećuje, Dabrine su optužbe o kriminalu bile sasvim osnovane i točne.
Štoviše, dodaje:

"Sandra Benčić napala je tada Plenkovića rekavši: ‘Činjenica jest da snimka postoji već neko vrijeme i da je sad puštena u javnost… Ne možemo znati je li to istina, ali ministar na odlasku govori da je upozorio premijera o kriminalu u Hrvatskim šumama.’"

Ono što je zaista sporno jest stav oporbe koja se predstavlja antikorupcijski.
Ta ista oporba odlučila je “utopiti” Dabru, što Holjevac opisuje ovako:

"Zašto oporba tada nije bila dosljedna i stala na stranu Dabre, kad se ovaj — istinski i bez fige u džepu — borio protiv kriminala u Hrvatskim šumama? Umjesto toga, pristali su ga politički likvidirati, zajedno s vladajućima. Imaju li onda i oni političku odgovornost za sve ovo? Jer sve što je Dabro govorio — pokazalo se istinitim!"

Pouka priče: u politici pazite na oružje — i na one koji nišane javno dobro

Zaključak priče je jednostavan: ako se namjeravate baviti politikom, važno je paziti na pucanje.
Oporba, bez nužnog preuveličavanja zlih namjera, svojim neshvaćanjem razlike između opasnog nišanjenja javnog novca i benigne budalaštine s oružjem, možda vas postavi pred politički streljački vod.

Tada ćete proživjeti sudbinu Josipa Dabre, čije pucanje u zrak nećemo opravdati, ali ćemo ipak natuknuti da je taj blesavi čin manje štetan od korupcije na najvišim razinama.

Zbog toga je smiješno gledati oporbu — osobito onu koja se gradi na antikorupcijskom narativu — kako pada na testu razlikovanja bitnog od nebitnog.
Ista ta oporba bez razmišljanja je “upucala” Dabru, a ostavila ljude koji su duboko zagazili u korupciju na životu.

Tako su dokazali da ne znaju iskoristiti pucanje, te da ono najčešće ide u prilog onima koji ciljaju visoke funkcije i javni novac.

TAGOVI: