Slobodnim padom do ruba opstanka

Kako se godina primiče kraju, suočeni smo s brojnim pozitivnim i negativnim bilancama te ostalim statističkim podatcima na temelju kojih će se godina u pojedinom sektoru ili industriji pamtiti kao pozitivna ili negativna. Takve smo podatke dobili za jednu od nekoć najsnažnijih industrija u pogledu izvoza – industriju proizvodnje šećera. Generalno govoreći, ta je industrija u odnosu na svoje slavno vrijeme u slobodnom padu. Većina nekad velikih šećerana je ugašeno, a Hrvatska, kao zemlja koja je sa šećerom bila i više nego samodostatna, sada uvozi više nego li izvozi.

Suša koja je prijetila potpunim slomom

Nije nam namjera ponuditi stručni i detaljni prikaz stanja u ovoj industriji, već su nas ovi podatci podsjetili na jedan događaj iz prošle godine. Naime, 2024. godine Hrvatsku je pogodila velika suša koja je nanijela ogromnu štetu hrvatskoj poljoprivredi pa tako i proizvodnji šećera. Ne samo da ju je pogodila, već je zaprijetila potpunim slomom ove ionako pokleknule industrije.

Inicijativa vrijedna devet milijuna eura

U to vrijeme, ministar poljoprivrede je Josip Dabro (DP), sada već dobro poznata javna ličnost. Prepoznajući prijetnju koju je predstavljala katastrofalna godina za opstanak proizvodnje šećera, Dabro pokreće inicijativu koja rezultira pomoći u iznosu od 9 milijuna eura. Ta je njegova inicijativa, pomogla industriji proizvodnje šećera da opstane i preživi tešku godinu. Da nije bilo ove inicijative, mogli bismo zaboraviti čak i lijepe želje o vraćanju na razinu samodostatnosti. Tako bi još jedan hrvatski proizvod, a koji nije vezan uz turizam, bio trajno uništen.

Borba protiv birokracije kroz ribolovne dozvole

Nije to jedina Dabrina inicijativa, iako je zasigurno najvažnija u strateškom smislu. Jedinstvena ribolovna dozvola na prvu zvuči kao banalan problem. Međutim, upitate li oko 40 tisuća ribiča, vjerojatno ćete se začuditi kada saznate kakav su nepotreban problem imali, a sve zbog svima poznate nemani koja otežava svaki aspekt života u Hrvatskoj - nepotrebne i komplicirane birokracije.

Zbog njegove inicijative, želite li ići u ribolov ovog tjedna na Dunav, sljedećeg na Savu pa onda na Dravu, ne morate za svaku od ovih tekućica tražiti zasebnu dozvolu. Neki će možda u svojoj kritičnosti istaknuti kako se ne radi o suštinskom problemu te kako on neće spasiti ili oporaviti Hrvatsku. I to je točno, ali ovim jednostavnim potezom zacrtava se smjer koji bi zaista mogao spasiti Hrvatsku. To je smjer borbe protiv nepotrebnih birokratskih nameta koji sasvim nepotrebno otežavaju svakodnevni život, usporavaju razvoj novih potencijala i stvaraju osjećaj rezigniranosti, a posebno kod mlađe populacije.

Privatni grijesi i javna percepcija

Dabro naravno, nije u javnosti poznat zbog ovih inicijativa, već zbog osobnih grijeha koje je javnost upoznala preko privatnih snimki puštenih u medije. Ipak, da je Dabro odradio ministarski mandat do kraja i nastavio vući poteze poput ovih koje smo ukratko prikazali, bismo li ga percipirali kao lošeg i neuspješnog ministra? Svakako, Dabrini nam privatni grijesi ne moraju odgovarati, ali jesmo li učinili dobro ako smo čovjeka procijenili isključivo na temelju njih?

Bad boy koji je ipak učinio nešto dobro

S obzirom kako svi imamo osobne grijehe koje često vrlo vješto prikrivamo u javnosti, možemo se zapitati što bi javnost učinila s nama kada bi saznala o našoj „tamnoj strani“. Bi li se fokusirala na ono što činimo najbolje ili ono gdje smo najslabiji? Dabro je nakon izbacivanja snimki ostavku podnio gotovo momentalno. Nekoliko mjeseci nakon toga odlučio je prodati auto, a u oglasu je napisao: „jednom pucano iz njega“. Time je dokazao kako je karakterno, ono što se prema novim trendovima naziva „bad boy“, a kada se sve zbroji, Dabro zaista zaslužuje titulu najvećeg bad boya hrvatske politike. Kao i svaki bad boy, usprkos karakternim manama, uspijeva ponuditi i ono dobro. Zbog toga, ne možemo ga u potpunosti odbaciti zbog privatnih grijeha jer ipak, ovaj je bad boy prije godinu dana spasio šećernu industriju.