Tko su bili strani dragovoljci

U hrvatskom Domovinskom ratu, uz domaće branitelje, sudjelovalo je više od 560 stranih dragovoljaca, uglavnom iz europskih zemalja. Točan broj nikada nije utvrđen jer ne postoje službeni podaci – postoji tek popis sastavljen prema sjećanjima preživjelih suboraca.

Razlozi njihova dolaska bili su različiti: od avanture i osobnih ideala do, u većini slučajeva, prepoznavanja situacije u kojoj se Hrvatska nalazila i potrebe da se pomogne.

“Došao sam na krilima gnjeva”

Nigel Patrick Balchin, rodom iz sjeveroistočne Engleske, u Hrvatsku dolazi u lipnju 1992. godine, s 27 godina i vrlo skromnim znanjem o zemlji u koju ide.

“Došao sam na krilima gnjeva”, kaže, objašnjavajući kako ga je razočarala pasivnost međunarodne zajednice, posebno nakon uvođenja embarga na oružje Hrvatskoj. Smatrao je da se time izravno sabotira obrana zemlje, dok su političke izjave o sprječavanju ponavljanja Drugog svjetskog rata ostale – samo izjave.

Presudan trenutak bile su slike Vukovara i Dubrovnika. Tada je, kaže, znao da mora otići pomoći.

Od Zagreba do prve crte

Po dolasku u Zagreb raspituje se gdje se može prijaviti u vojsku, nakon čega ga policajac upućuje u Slavonski Brod. Već sljedećeg dana odlazi vlakom i vrlo brzo završava na bojištu.

Prva obuka trajala je – jednu večer. Već sutradan bio je na prvoj crti.

Boravio je na području Bosanske Posavine, nakon čega se priključuje postrojbama u Slavoniji i kasnije HVO-u, nastavljajući ratovati u Bosni i Hercegovini.

Ranjavanja i povratci

Na ratištu je proveo ukupno dvije godine i devet mjeseci te je ranjen četiri puta. Ozljede su mu ostavile trajne posljedice na živčani sustav.

Unatoč tome, nakon svakog oporavka vraćao se na bojište.

Kako sam kaže, ranjavanja ga nisu obeshrabrila nego dodatno učvrstila odluku: kada nešto odluči, ne odustaje.

Od bojišta do ulice

Nakon rata slijedi teži dio priče. Godinu i pol proveo je na liječenju, a 1996. ostaje bez smještaja.

Neko vrijeme boravi kod prijatelja u Đakovu, zatim odlazi u Zagreb gdje završava – na ulici. Desetak dana spava po parkovima dok mu ne pomaže suborac iz Engleske koji živi u Krapinskim Toplicama.

Hrvatska kao trajni izbor

Unatoč svemu, Balchin odlučuje ostati u Hrvatskoj. Godine 1999. dobiva hrvatsko državljanstvo i vojnu mirovinu. Danas živi u Krapini.

U Englesku se nakon dolaska u rat vratio tek jednom, nakon godinu dana, i zatim više od desetljeća nije dolazio. Obitelj je u međuvremenu mislila da je poginuo.

Kaže da odluku o ostanku nije donio racionalno – nego ju je jednostavno shvatio.

Kada je 1992. ranjen ležao u bolnici i novinar ga pitao kada će se vratiti u Englesku, odgovorio je: nikada.

Tada mu je postalo jasno – kad za neku zemlju proliješ krv, veza više nije izbor nego činjenica.