Arheolozi otkrili 20 metara savršeno sačuvanog drvenog ogradnog sklopa iz 13. stoljeća, jedinstvenog na europskoj razini
U sklopu višegodišnjih arheoloških istraživanja na lokalitetu Stari grad u Pakracu, stručnjaci su ove godine došli do izvanrednog otkrića: potpuno očuvane drvene ograde koja je okruživala ranogotičku križarsku crkvu i pripadajuće groblje, piše MojPortal.hr.
Riječ je o ogradi izgrađenoj od okomito postavljenih drvenih stupaca, blago obrađenih s vanjske strane, koja datira iz 13. stoljeća i koja je zahvaljujući specifičnom, muljevitom tlu ostala iznimno dobro sačuvana sve do danas.
Pakrački arheolog Krešimir Vacek ističe da je riječ o najstarijoj očuvanoj drvenoj crkvenoj ogradi križarskog groblja u Europi. Do danas je otkriveno 20 metara kontinuirane ograde na južnoj strani lokaliteta te još nekoliko metara na zapadnoj, gdje se nalazio i originalni ulaz u crkveno dvorište.
Vacek naglašava da ovo otkriće potvrđuje važnost Pakraca u razdoblju ranog 13. stoljeća, kada je grad bio jedno od ključnih središta u uniji Hrvatske i Mađarske. Podsjeća i da je područje već poznato po iznimnim drvenim nalazima – poput savršeno očuvanih drvenih ljesova iz 13. i 14. stoljeća, za koje ne postoje analogije u srednjoj i južnoj Europi, ili grančica vinove loze iz 15. stoljeća otkrivenih prošle godine.
Arheolozi su slojeve lokaliteta datirali različitim metodama, što je omogućilo precizno određivanje starosti ograde. Pretpostavlja se da je nastala između 1240. i 1290. godine, nekoliko desetljeća nakon izgradnje crkve. Ograda prati tlocrt sakralnog objekta, a ispod nje su pronađeni i stariji grobovi, koji datiraju na prijelaz iz 12. u 13. stoljeće.
Istraživački tim ove je godine nastavio radove na području oko križarske crkve, koja se u 14. stoljeću spominje kao crkva svetog Ivana. Po dosadašnjim arhitektonskim analogijama, usporediva je gotovo isključivo s francuskim templarskim crkvama. Iako bi to moglo potvrditi pripadnost lokaliteta templarima, znanstvenici još čekaju jasne tragove templarske ikonografije, teško prepoznatljive zbog kasnijih devastacija i pregradnji iz 15. i 16. stoljeća. Te su mlađe nadogradnje stilski skromnije, ali zbog svoje povijesne važnosti u kontekstu ratova s Osmanlijama zahtijevaju pažljivo očuvanje.
