Zgrada koja se raspada, priča koja je oblikovala cijeli kraj

Tko se danas zaustavi uz oronulu sivu zgradu uz rijeku Orljavu u Kuzmici, teško može naslutiti da je upravo odavde prije više od jednog stoljeća krenulo „svjetlo“ za Požegu i širi kraj. Raspucala fasada, zazidani ili razbijeni prozori i napušteno dvorište više podsjećaju na prizor iz ratnog filma nego na mjesto tehnološkog ponosa.

A upravo je ta „Munjara“, kako je narod prozvao hidroelektranu Kuzmica, 6. listopada 1912. službeno puštena u pogon i postala ključna točka elektrifikacije Požeštine.

Šesta hidroelektrana u Hrvatskoj

Prema povijesnim izvorima, mala hidroelektrana Kuzmica bila je šesta po redu hidroelektrana u Hrvatskoj, odmah nakon pionirskih postrojenja poput Jaruge na Krki. Građena je uz korito Orljave, a u nju je ugrađena vodna Francisova turbina austrijskog proizvođača Andritz snage 250 KS, spojena na trofazni generator tvrtke ELIN od 215 kVA na naponu 6,3 kV.

Uz hidroagregat, u postrojenju je radio i dizelski motor s dodatnim generatorom, kako bi se osigurala opskrba električnom energijom i u razdobljima kada Orljava nema dovoljno vode. Iz Kuzmice je prema Požegi sagrađen 5-kilovoltnI dalekovod dug 6,2 kilometra, s gradskim kabelima i šest transformatorskih stanica, što je tada bio pravi inženjerski pothvat.

Već 1915. godine u Požegi je bilo instalirano gotovo pet tisuća žarulja, više motora i grijaćih trošila – sve zahvaljujući struji iz Kuzmice, koja je „upisala“ Požegu na kartu moderno elektrificiranih srednjoeuropskih gradova.

Od motora i turbina do industrijske baštine

Hidroelektrana Kuzmica je tijekom 20. stoljeća postupno gubila svoju prvotnu ulogu, a tehnološki razvoj i izgradnja novih postrojenja preusmjerili su proizvodnju energije na drugi dio toka Orljave. Danas je na lokaciji nekadašnje betonske brane stare hidroelektrane izgrađena mala hidroelektrana Požega, dok je originalna zgrada strojarnice u Kuzmici ostala po strani, bez funkcije i održavanja.

Zeleni iskorak Pleternice i nasljeđe stare Munjare

Pleternica je posljednjih godina, barem kada je riječ o energetici, gradio imidž „malog zelenog grada“. Još 2012. puštena je u rad gradska hidroelektrana snage 230 kW na Orljavi, u vlasništvu grada, koja godišnje proizvede dovoljno struje da pokrije troškove javne rasvjete – praktički osiguravajući „besplatno svjetlo“ na ulicama Pleternice.

Uz nju su na nove javne zgrade postavljene i solarne elektrane, a izrada projekata i povlačenje sredstava iz europskih fondova postali su dio prepoznatljive razvojne strategije grada.

U toj se priči stara hidroelektrana u Kuzmici nameće kao logičan „nedostajući komad slagalice“ – mjesto koje može spojiti početke elektrifikacije s današnjim energetskim tranzicijama.

Što planira Grad Pleternica

O Munjari govori gradonačelnica Marija Šarić i za naš portal potvrđuje da Grad razmišlja o konkretnim koracima.

– Svjesni smo da je Munjara u Kuzmici jedan od simbola početaka elektrifikacije Požeštine. Želimo je sačuvati, ali takav zahvat ne možemo financirati sami. Pratimo mogućnosti iz nove financijske perspektive fondova Europske unije i pripremamo projektnu dokumentaciju kako bismo zgradu konstruktivno sanirali i prenamijenili u edukativni centar posvećen energiji i industrijskoj baštini – kaže gradonačelnica Pleternice Marija Šarić.

Plan je, dodaje, da bi u obnovljenoj zgradi posjetitelji mogli vidjeti originalnu priču o nastanku hidroelektrane, stare tehničke nacrte, rekonstruirane dijelove opreme i multimedijalne sadržaje koji bi objašnjavali kako nastaje električna energija – od prve turbine do današnjih solarnih panela i novih malih hidroelektrana.

– Vidimo to kao mjesto na koje bi dolazile škole iz cijele regije, ali i turisti koji prolaze kroz Zlatnu dolinu. Naša je obaveza da ovakve objekte ne prepustimo zaboravu, nego da ih pretvorimo u resurs za novu generaciju – poručuje Šarić.

Šansa da se svjetlo ponovno upali

Dok se čeka otvaranje odgovarajućih EU natječaja, derutna zgrada na fotografiji i dalje prkosi vremenu. Trava raste uz temelje, žbuka otpada, a unutrašnjost zjapi prazna. No iza tog zapuštenog pročelja kriju se turbine, žarulje i ljudi koji su početkom 20. stoljeća Požeštini donijeli ono što je tada bilo pravo čudo – električnu energiju.

Hoće li se u Kuzmici ponovno upaliti svjetlo, ovaj put kao svjetlo znanja i sjećanja, ovisit će o tome hoće li Grad Pleternica uspjeti pretočiti planove u projekte i projekte u odobrene europske milijune. Do tada, Munjara ostaje nijemi podsjetnik da industrijska povijest često izgleda kao ruina – sve dok je netko ne odluči pročitati do kraja.