Postoji jedna izreka... "Ako netko zna da ne zna - poduči ga, ako netko ne zna da zna - probudi ga, ako netko zna da zna - slijedi ga, ako netko ne zna da ne zna - ne slušaj ga".

Kad sam bio ravnatelj škole mijenjao sam u postojećim prilikama uvjete rada i nastavu u toj srednjoj školi i to od neželjene škole, škole na kraju grada, do poželjne i ugledne škole na Europskoj razini.

Isto tako kada sam bio u visokoj politici, htio sam mijenjati obrazovni sustav, spasiti učenike od loših i slabih škola (škola nije  samo nova zgrada, fasada i slično…), radio sam na stvaranju izvrsnih nastavnika, boljeg obrazovnog sustava, novih kurikuluma, boljih uvjeta za obrazovanje u cjelini , međutim, to ne ide jednostavno, ali se može (pokrenuto pet velikih projekata za bolje strukovno obrazovanje u iznosu 2,2 milijarde kuna). 

Zašto te promjene ne idu brže?

Zato što većina ne vidi kao prioritet brigu za obrazovanu naciju.

Ne treba kriviti političare, jer političari nikada nikome nisu pomogli, oni su tu da provode naređenja onih koji nikada neće odgovarati.

Snaga je u učenicima, roditeljima, nastavnicima, ravnateljima da konačno shvate da su prevažna karika u „lancu“ svake države, da ne pristaju na ono što ne zadovoljava postojeće potrebe.

Da li smo kroz povijest bili, a i danas svjesni, što se događalo i što se i danas događa oko nas, ili slijepo vjerujemo i slušamo?

Svaka kriza je test za naše osobno i kolektivno znanje, da bi onda shvatili da na nju znamo ili ne znamo odgovoriti.

Današnji obrazovni sustav je postavljen tako da se kroz 4- 8-10-12-16-18 i više godina uče znanja, koja su nam potrebna za stvarni život.

Teškom mukom stječemo svoje svjedodžbe, diplome, magisterije, doktorate, razne nagrade…. i sve je to uglavnom dobiveno na račun učenog, a  ne znanja.

Na taj način suzbijamo prirodnu radoznalost kod djece, učenika, studenata.

Tek kada dođu pravi životni izazovi, shvatimo da i nismo baš dobili od sustava ono što nam treba za život, te se često pojavljuje i osjećaj prevare (nismo nikom potrebni, sjedimo više godina na zavodu za zapošljavanje, radimo nekakve priučene i slabo plaćene poslove).

Treba graditi novi obrazovni sustav na potrebnim znanjima i razvijanju osobnih intuicija.

Da bi razumjeli život koji živimo, to nije jednostavno, teško će ga biti konačno razumjeti i shvatiti, zato nam treba novi obrazovni sustav, koji propitkuje, a ne vjeruje „autoritetima“.

Da bi pronašli istinu moramo se znati  boriti za istinu, za to nam treba obrazovni sustav koji će nas pripremiti za tu borbu; rijetko gube oni koji se bore za istinu, koji se bore za bolji život, oni koji se bore za ljubav.

Živimo u vremenu u kojem se sve mijenja tako brzo i ne možemo pratiti što se događa.

Vrijeme je, kada smo prisiljeni donositi razne odluke koje nam mijenjaju život i nemamo pojma što je ispravno i koji put odabrati za sebe.

Često nam se govori što je istina, vjerujemo bez razmišljanja, a da to i ne provjeravamo, kao da postoji samo jedna strana istine npr.:  svjetska kriza, recesije, siromaštvo, bolest, alkohol, nezaposlenost, iseljavanje, loša politika, korupcija, kriminal,  priče o obitelji, zajednici, ceremonijama, duhovnosti i još mnogo toga.

Ovim tekstom želim potaknuti čitatelje, da se svi  kritički angažiramo za prosijavanje informacija koje dobivamo, kroz tri tzv. Sokratova sita: sito istine, dobrote i koristi. Stvaranje odgovornih, a ne poslušnih, onih koji razumiju i vide postojeće i dolazeće krizne izazove i donose vlastite odluke za svoje dobro i dobro zajednice u kojoj žive.

Moramo odmah početi: "You can't fatten a pig on market day" iliti "Ne možete toviti svinju na pijačni dan".

Dobro je da se svaki problem pogleda sa više strana i više izvora informacija, da se uzmu u obzir različiti završetci istih kriznih stanja.

Postavljamo si pitanje, što je istina, koju stranu zauzeti?

To i takva pitanja sežu nekoliko tisuća godina unatrag.

Nisam ja taj koji će vam reći što je istina i koju stranu treba zauzeti. A nisu ni znanstvenici - barem kada je riječ o znanosti.

Mnogi ljudi su pokušavali pronaći istinu, otkriti istinu...

Prema „Stanford Encyclopedia of Philosophy“ istina je objektivna, potvrđena dokazima i - ili bi barem u idealnom slučaju trebala biti - univerzalno prihvaćena.

Da li živimo u vremenu objektivne, potvrđene dokazima istine ili se istinom manipulira?

Subjektivna istina, ovisi o mišljenju i perspektivi – tu stvari postaju izazovne/moguća je svakodnevna manipulacija istinom sa nekim određenim ciljem, npr. kompanije, politika, politički  izbori, pokušaji kontrole činjenica kroz medije, Internet, a sve je to vezano za naš svakidašnji život.

Tražimo odgovor i razumijevanje načina na koji svijet i priroda funkcioniraju, da bi bili korak ispred prirodnih i društvenih katastrofa, koje su neminovne i koje nas zatiču.

Odgovor se mora također tražiti u novom obrazovnom sustavu, koji će pripremati ljude na sve veće izazove za preživljavanje u novonastalim okolnostima.

U medijima su također prisutne tzv. “lažne vijesti”, vijesti koje različitim ljudima znači različite stvari. Ponekad te vijesti mogu biti propaganda koja je namjerno osmišljena da zavara čitatelja, ili mogu biti osmišljene i napisane za ekonomske poticaje (pisac zarađuje na broju ljudi koji kliknu na priču).

Kako se boriti za objektivnu istinu?

Možda nemamo uvijek pravi plan ili pravi odgovor, ali ako smo spremni suočiti se s ovim ružnim trenucima, ako smo spremni mijenjati obrazovanje, boriti se za svoj život, te kad svi očekuju da odustanemo, onda će nam svi ti teški trenuci poslužiti kao poticaj za traženje boljeg puta.

Mi živimo i ponašamo se u svojoj svakodnevnici, kao da te nevolje nisu važne i da se nas, kao, ne tiču i kao da će se stvari riješiti same od sebe, da će sve nestati preko noći i da se možemo vratiti svom normalnom životu.

Ali sve što zasigurno znam, kada te ovakvi trenuci  pogode poput prirodne katastrofe, kada se čini da teška vremena ne završavaju, kada se poteškoće samo gomilaju na tvojim leđima, tada stvarno trebaš ustati i boriti se svom snagom.

Tada stvarno trebamo očvrsnuti i donijeti sve teške odluke.

Tada stvarno moramo biti sila s kojom treba računati, jer to su trenuci koji te ojačaju ili slome. To su trenuci koji izgrađuju naš karakter. To su trenuci koji nas oblikuju u jaku i otpornu osobu. Ovo su izazovi kroz koje moramo proći, kako bi se mogli prilagoditi nepredvidivim plimama života.

Obrazovanje za koje se zalažem,  je ono koje će nam osiguravati bolju i sigurniju budućnost , koje će imati odgovore na ove izazove, a to se  može  ako imamo nastavnike i roditelje koji imaju iskrene i jasne ciljeve što žele od odgoja i obrazovanja, te tako sa jasnim ciljevima mogu izvršiti snažan pritisak za promjenu na vladajuću većinu.