Kada je M. K. iz okolice Đakova otišao raditi u Nürnberg, plan se činio razumnim. Najprije će sam pronaći posao i stan, a kada stvori osnovne uvjete, dovest će suprugu i dijete.

Prije šest mjeseci obitelj se napokon okupila. Umjesto sigurnijeg života, ubrzo su se našli pred računicom koja jednostavno ne funkcionira.

M. K. mjesečno raspolaže s približno 1800 eura. Stan plaća 1100, a vrtić još 300 eura. Nakon ta dva računa preostaje mu tek 400 eura – ali tim novcem tek treba platiti režije, hranu, prijevoz, odjeću, telefon i sve ostale potrebe tročlane obitelji.

Tih 400 eura, dakle, nije novac koji mu ostane na kraju mjeseca. To je iznos s kojim bi obitelj tek trebala preživjeti cijeli mjesec. U praksi ne uspijevaju pokriti ni osnovne troškove.

Jedna plaća, tri života i nimalo prostora za pogrešku

Financijski problem samo je dio njihove priče.

Dijete se teško prilagođava vrtiću jer ne razumije njemački jezik. Supruga, također bez dovoljnog znanja jezika, ne uspijeva pronaći posao. M. K. tako je jedini koji zarađuje, dok se cijela obitelj pokušava snaći u gradu u kojem nema rodbinu, prijatelje ni sigurnu mrežu ljudi na koje se može osloniti.

Dio članova Facebook grupe „Život u Njemačkoj“ savjetuje mu da izdrži. Dijete će, uvjeravaju ga, upravo u vrtiću najbrže naučiti jezik, a supruga bi trebala krenuti na tečaj i pokušati pronaći bilo kakav početni posao.

Drugi mu predlažu da dijete privremeno ispiše iz vrtića i tako uštedi 300 eura.

No, ni to nije jednostavno rješenje. Bez vrtića bi dijete sporije učilo jezik, a supruga bi uz svakodnevnu brigu o njemu još teže mogla tražiti posao ili pohađati tečaj njemačkog.

Ono što bi obitelji trenutačno smanjilo troškove moglo bi istodobno odgoditi njihov izlazak iz problema.

Njemačka pomoć postoji, ali ne dolazi sama

M. K. dobio je savjet da provjeri može li obitelj ostvariti njemački dječji doplatak Kindergeld. On trenutačno iznosi 259 eura mjesečno po djetetu, a pod određenim uvjetima mogu ga dobiti i građani drugih država Europske unije koji žive ili rade u Njemačkoj. Njemački savezni Obiteljski portal

Ako bi ga ostvarili, obiteljski bi se prihodi povećali, ali ni tada njihova računica ne bi postala komotna. Nakon stanarine i vrtića ostalo bi 659 eura za režije, hranu, prijevoz i sve druge potrebe.

Mogli bi provjeriti i pravo na Kinderzuschlag, dodatak namijenjen roditeljima čiji prihod pokriva njihove vlastite potrebe, ali nije dovoljan za uzdržavanje cijele obitelji. Najviši mogući iznos je 297 eura po djetetu, no stvarno pravo ovisi o ukupnim prihodima, imovini, troškovima stanovanja i drugim okolnostima. Njemački savezni Obiteljski portal

Tu je i Wohngeld, subvencija za troškove stanovanja namijenjena kućanstvima s nižim prihodima. Ni ona se ne dodjeljuje automatski niti se njezin iznos može izračunati samo prema plaći i stanarini. U obzir se uzimaju broj članova kućanstva, ukupni prihodi, priznati dio najamnine i grad u kojem obitelj živi. Njemačko Ministarstvo stanovanja

Sufinanciranje vrtića razlikuje se od grada do grada i od jedne njemačke savezne zemlje do druge. Zato bi obitelj točne odgovore trebala potražiti u Familienkasseu, lokalnoj upravi, Jugendamtu ili savjetovalištima poput Caritasa.

Pitanje je, međutim, koliko je realno očekivati da se čovjek koji radi, brine o obitelji i jedva razumije sustav odmah snađe u šumi obrazaca, uvjeta i različitih institucija.

Hrvatska ih poziva natrag

Dok M. K. pokušava pronaći izlaz u Njemačkoj, Hrvatska posljednjih godina pojačava mjere za roditelje i povratnike.

Naknada zaposlenim i samozaposlenim roditeljima tijekom roditeljskog dopusta može dosegnuti punu plaću, do najviše 3000 eura. Jednokratna državna potpora za novorođeno dijete povećana je na 618 eura, a očinski dopust produljen je na 20 radnih dana za jedno dijete. Ministarstvo demografije i useljeništva

Ulaže se u vrtiće i dječja igrališta, pokrenuti su programi za povratnike, a hrvatski državljani koji se vrate i ispune propisane uvjete mogu biti oslobođeni poreza na dohodak po osnovi plaće tijekom pet godina.

Ipak, jedan od uvjeta za tu olakšicu najmanje je dvije godine neprekidnog boravka u inozemstvu. M. K., koji je u Njemačkoj tek nešto više od šest mjeseci, zasad se na nju ne bi mogao osloniti. Ministarstvo demografije i useljeništva

Mjera „Biram Hrvatsku“ povratnicima može pomoći pri samozapošljavanju i povratku na hrvatsko tržište rada. Međutim, riječ je o ciljanoj mjeri vezanoj uz određene uvjete, a ne o mjesečnoj pomoći koja svaku povratničku obitelj čeka odmah nakon prelaska granice. Ministarstvo demografije i useljeništva

Šipić se trudi, ali može li jedan ministar vratiti obitelj?

Ministru demografije Ivanu Šipiću treba priznati da se trudi. Pokreće mjere, obilazi Hrvatsku, razgovara s lokalnim zajednicama, ulaže u vrtiće i pokušava pitanje demografije održati visoko na političkom dnevnom redu.

Ali slučaj obitelji M. K. istodobno pokazuje granice njegova ministarstva.

Šipić može ponuditi povratniku poreznu olakšicu, ali mu ne može sam osigurati dovoljno plaćen posao u Slavoniji. Može financirati vrtić, ali ne može odrediti njegovu cijenu u svakom gradu i općini. Može potaknuti samozapošljavanje, ali ne može ukloniti svu birokraciju, riješiti pravnu nesigurnost niti obitelji osigurati priuštiv stan.

Može pozvati M. K. da se vrati, ali ne može mu sam odgovoriti od čega će njegova obitelj živjeti nakon povratka.

Tu odgovornost moraju preuzeti i druga ministarstva.

Demografska politika nije samo posao Ministarstva demografije. Ona se vodi kroz plaće, cijene stanova, radna mjesta, poreze, vrtiće, škole, pravosuđe i povjerenje građana u institucije.

Ako Ministarstvo gospodarstva ne pomogne stvaranju kvalitetnijih radnih mjesta, ako Ministarstvo graditeljstva ne pronađe odgovor na skupo stanovanje, ako Ministarstvo rada ne stvara uvjete za plaće od kojih se može živjeti, a cijela Vlada ne ukloni prepreke koje su ljude otjerale, Šipićeve će mjere samo pokušavati zakrpati ono što drugi resori nisu riješili.

Je li Njemačka pogreška ili samo težak početak?

Bilo bi prerano nakon šest mjeseci proglasiti odlazak ove obitelji neuspjehom.

Ako supruga nauči jezik i pronađe posao, obiteljska bi se računica mogla potpuno promijeniti. Ako ostvare Kindergeld, Wohngeld ili druge dodatke, pritisak bi mogao postati podnošljiviji. Dijete bi se s vremenom moglo prilagoditi i njemački početi govoriti brže od roditelja.

Ali što ako se to ne dogodi dovoljno brzo? Koliko dugo obitelj može živjeti s mjesečnim manjkom? Trebaju li posuđivati novac i čekati da početne poteškoće prođu ili priznati da je plan bio nedovoljno pripremljen?

S druge strane, što bi ih točno dočekalo u Hrvatskoj?

Bi li M. K. pronašao posao od kojeg može platiti stan, režije, hranu i potrebe djeteta? Bi li supruga imala veće šanse za zaposlenje? Bi li dobili mjesto u vrtiću? Bi li porezna olakšica i eventualna potpora za samozapošljavanje nadoknadile razliku između hrvatske i njemačke plaće?

Može li Šipić svojim mjerama uvjeriti obitelj da se vrati ako ostali dijelovi države ne mogu jamčiti sigurnost nakon povratka? I može li Njemačka i dalje biti obećana zemlja ako jedna puna plaća nije dovoljna ni za osnovni život tročlane obitelji?

Za M. K. ta pitanja nisu dio političke rasprave ni demografske statistike. Ona odlučuju gdje će njegovo dijete odrastati i u kojoj će državi njegova obitelj pokušati ponovno započeti život.