Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske obilježili su u Srbu 85. godišnjicu ustanka od 27. srpnja 1941. godine.

Program je počeo polaganjem ruža na grobove Dalmatinaca poginulih 1944. u borbama za oslobađanje Srba. Okupljenima su se obratili saborska zastupnica Anja Šimpraga i Juraj Krstulović, predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Splitsko-dalmatinske županije.

Središnji program održan je kod spomenika u Srbu, a govorili su Rajka Rađenović, Zoran Pusić, Franjo Habulin i Milorad Pupovac.

Pupovac je istaknuo kako se treba sjećati da je ustanak prerastao u zajedničku borbu Hrvata i Srba protiv okupatora i njihovih pomagača.

– Trebamo se sjećati onoga što je još važnije, a to je da je taj ustanak prerastao u zajedničku borbu Hrvata i Srba protiv okupatora, protiv osvetnika i protiv kvislinga – poručio je Pupovac.

Milorad Pupovac

Nakon obilježavanja održana je i tribina o događajima prije, tijekom i nakon ustanka u Srbu, na kojoj su sudjelovali povjesničari Igor Mrkalj i Ivo Goldstein, uz moderiranje Milana Radanovića.

Međutim, veliku pozornost izazvalo je potpuno drukčije tumačenje događaja koje je uoči skupa u programu Hrvatskog radija iznio dr. sc. Mario Jareb, znanstveni savjetnik s Hrvatskog instituta za povijest.

Jareb: Nije to bio ustanak naroda Hrvatske

Jareb je u „Jutarnjoj kronici“ ustvrdio da je krajem srpnja 1941. na području jugozapadne Bosne, istočne Like i sjeverne Dalmacije izbio ustanak srpskog stanovništva protiv vlasti Nezavisne Države Hrvatske.

Upozorio je da taj događaj u početku nije imao karakter organiziranog partizanskog i komunističkog ustanka, kako je prikazivan u poslijeratnoj Jugoslaviji.

Mario Jareb

Komunisti su, prema njegovu tumačenju, činili samo jedan dio tadašnjeg ustaničkog vodstva, dok je među pobunjenicima bio velik broj ljudi koji će poslije postati pripadnici i vođe četničkog pokreta.

– Ustanak nipošto nije mogao biti ustanak naroda Hrvatske. Bila je riječ o jedinstvenom srpskom ustanku na tromeđi jugozapadne Bosne, istočne Like i sjeverne Dalmacije – ranije je o istim događajima kazao Jareb.

Momčilo Đujić i sporazum s Talijanima

Kao jednog od istaknutih vođa pobune na kninskom području Jareb je naveo pravoslavnog svećenika Momčila Đujića, kasnijeg zapovjednika četničke Dinarske divizije.

Naglasio je i da se sudionici ustanka u početku nisu nazivali partizanima, nego gerilcima.

Posebno se osvrnuo na odnos ustanika prema talijanskim snagama. Podsjetio je na Otrički sporazum od 11. kolovoza 1941., kojim su predstavnici pobunjenika zatražili zaštitu Talijana i obvezali se da se protiv njih neće boriti.

Momčilo Đujić

Među potpisnicima sporazuma bio je Đoko Jovanić, član Komunističke partije i budući general Jugoslavenske narodne armije.

Ta činjenica, prema Jarebovu tumačenju, dodatno dovodi u pitanje desetljećima stvaranu sliku o jedinstvenom i od samoga početka jasno profiliranom antifašističkom ustanku.

Etničko čišćenje Hrvata i muslimana

Jareb nije zanijekao da su ustanku prethodili teški zločini ustaških vlasti nad srpskim stanovništvom. Međutim, upozorio je da se jedan zločin ne može opravdavati drugim te da se ne smiju prešućivati žrtve koje su iza sebe ostavili ustanici.

Prema njegovim riječima, na područjima koja su zauzeli provedeno je ono što bi se današnjim rječnikom nazvalo etničkim čišćenjem hrvatskog i muslimanskog stanovništva.

Boričevac

Kao jedan od najtežih primjera naveo je Boričevac, hrvatsko mjesto iz kojeg je većina stanovnika izbjegla pred ustanicima. Selo je potom opljačkano i spaljeno, a ubijeni su i civili koji su ostali u svojim kućama, uglavnom žene, djeca i starije osobe.

Jareb je podsjetio i na pokolj članova obitelji Ivezić u Brotnji te na zločine nad muslimanskim stanovništvom Kulen-Vakufa i okolnih mjesta.

Partizani i četnici razdvojili su se poslije

Prema Jarebovu tumačenju, jasnija podjela unutar ustaničkih redova počela je tek u rujnu 1941. godine.

Tada su članovi Komunističke partije uspjeli nametnuti svoje vodstvo jednom dijelu ustanika, koji je prihvatio partizansko ime i komunističku politiku. Drugi dio otvoreno se priklonio četničkom pokretu.

spomenik u Srbu

Upravo zbog toga Jareb smatra povijesno neutemeljenom tvrdnju da je pobuna od samog početka bila jedinstveni partizanski ustanak vođen politikom bratstva i jedinstva.

SNV zatražio da HRT više ne emitira izjavu

Jarebovo tumačenje izazvalo je oštru reakciju Srpskog narodnog vijeća. Glasnogovornik SNV-a Eugen Jakovčić uputio je otvoreno pismo vodstvu Hrvatskog radija, u kojem je Jarebov nastup nazvao revizionističkim i neutemeljenim na povijesnim činjenicama.

Od glavne urednice Hrvatskog radija Elijane Čandrlić zatraženo je da se Jarebova izjava više ne prenosi u programu javnog radija.

SNV smatra da je ustanak bio odgovor srpskog stanovništva na zločine koje je ustaški režim počeo provoditi neposredno nakon uspostave NDH. U pismu su otišli i korak dalje pa Jareba nazvali „ekstremno desnim povjesničarom“, tvrdeći da se njegovim istupom potiču napetosti uoči skupa u Srbu.

Time je obilježavanje 85. godišnjice ponovno otvorilo staru raspravu: slavi li se u Srbu početak antifašističkog otpora ili se iza takvog naziva prešućuju četnička uloga i zločini nad hrvatskim i muslimanskim civilima?

Istina ne smije ovisiti o nacionalnosti žrtve

O zločinima ustaškog režima nad srpskim stanovništvom mora se govoriti jasno, bez umanjivanja i opravdavanja. No jednako tako iz povijesti ne mogu biti izbrisani Hrvati i muslimani ubijeni tijekom i nakon ustanka.

Osuda jednih zločina ne smije značiti prešućivanje drugih. A zahtjev da se mišljenje znanstvenika ukloni iz programa javnog radija teško može biti odgovor na povijesne prijepore.

Na Jarebove navode trebalo bi odgovoriti dokumentima, izvorima i argumentima – a ne zahtjevom da ga se više ne čuje.