Poznati avanturist i lice National Geographica otkrio je „autentičnu, tihu i duboko prirodnu Europu“ na prostoru između Drave i Dunava – kraj koji ga je, kaže, promijenio.
Ako postoji osoba koja može prepoznati pravu, nenametljivu ljepotu nekog kraja, onda je to Hazen Audel – američki biolog, novinar, putnik i istraživač, globalno poznat kao lice National Geographica i autor serijala Primal Survivor i Survive the Tribe. Gotovo 30 godina Hazen putuje najudaljenijim i najneobičnijim dijelovima svijeta, uranja u tradiciju zajednica koje žive u skladu s prirodom, ali Europu je dugo smatrao „premalo divljom“. Tek nakon Međimurja, put ga je odveo u Slavoniju i Baranju – i ondje je pronašao nešto neočekivano: prostor koji se duboko diše.
Ušće Drave i Dunava, pejzaž koji je opisao kao „autentičnu, tihu i duboko prirodnu Europu“, posebno ga je osvojilo. Kopački rit, koji turisti vole zvati „europskom Amazonom“, za Hazena je mjesto gdje čovjek ne dolazi kao gost, nego kao dio života rijeka, šuma i močvara.
Tijekom proljetnog putovanja 2025. godine, ovaj kraj otvorio mu je potpuno novo poglavlje. Od dramatičnih litica i slapova Parka prirode Papuk do vinograda Kutjevačkog vinogorja; od jahanja kroz poplavne šume na rubu Osijeka do susreta s konjima na ranču Ramarin – sve ga je ostavljalo bez daha. Posebnu emociju probudili su u njemu Vukovar na Dunavu i Đakovo, gdje su ga katedrala, lipicanci i tradicija konjičkog uzgoja doslovno „oborili s nogu“.
Boravak na istoku Hrvatske nije mogao proći bez susreta s baranjskim, erdutskim i feričanačkim vinarima. Oduševila ga je filozofija hrane i vina „od polja do stola“, upotreba gline, drva i prirodnih materijala, kao i toplina ljudi koji tradiciju ne čuvaju radi turizma, nego zato što je dio njihova identiteta. “Ovdje ništa ne izgleda namješteno – sve je stvarno, živo, organsko”, govorio je.
Doživio je i onu razigranu stranu ovog prostora – duh karnevala, slavonske običaje i legendarnu Baranjsku Bušu, dio nematerijalne svjetske kulturne baštine. Toliko ga je očarala da se u nju i sam maskirao.
Vožnja čamcem po Dunavu, uspon na vinske ceste Banskog brda, šaran na rašljama, kulen, jela iz glinenih ćupova i mirisi šuma ostavili su na njega snažan trag. U Slavoniji i Baranji otkrio je kraj autentičan, širok, tih, snažan i iznimno gostoljubiv. I zato je, kaže, prijateljima zahvalio što su ga „doveli negdje gdje stvarno pripada“.
