Znanstveni skup u Klakaru i Slavonskom Brodu okupio je istraživače koji su ponovno otvorili pitanje mjesta Luke Lukića u nacionalnoj povijesti kulture, školstva i etnografije.
KLAKAR / SLAVONSKI BROD – Okruglih 150 godina od rođenja Luke Lukića (1875.–2025.) obilježava se ambicioznim znanstvenim skupom koji su zajednički organizirali Filozofski fakultet u Osijeku, Institut za slavensku filologiju, Državni arhiv u Slavonskom Brodu i Muzej Brodskog Posavlja. Program, raspoređen na dva dana, okupio je povjesničare, jezikoslovce, etnologe, muzikologe i pedagoške stručnjake, sve s jednim ciljem: preispitati ostavštinu učitelja čiji se doprinos danas čini većim nego ikad.
U raspravama je ponovno istaknut važan, često zanemaren podatak – Luka Lukić može stajati rame uz rame Ivanu Filipoviću, jednome od najvažnijih hrvatskih prosvjetitelja 19. stoljeća. Štoviše, u pojedinim područjima – etnografiji, melografiji, proučavanju narodnih običaja i jezika – Lukić je ostavio još opsežniji trag. "Iz njegove rukopisne ostavštine moguće je rekonstruirati jezik toga vremena. Rodom je iz Varoša, ali je sve svoje vrijeme proveo u Klakaru i sve što je napisao, napisao je u Klakaru. Takav svestran čovjek o kojemu se toliko malo zna… odgovornost je svih nas koji o tome nismo progovarali", istaknula je dekanica FOOZ-a u Osijeku, prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar.
Sudionici skupa naglasili su da je biti učitelj u Lukićevo vrijeme značilo biti mnogo više od pedagoga: učitelj je bio lokalni kroničar, kulturni organizator, zapisivač tradicije, posrednik između sela i šire kulturne scene. Upravo stoga, poručeno je, Lukić zaslužuje znatno istaknutije mjesto u povijesti hrvatskog školstva i kulture.
Posebnu pozornost privukli su radovi posvećeni Lukićevoj rukopisnoj građi. U više od 15 tisuća stranica nalaze se zapisi o svakodnevici, obiteljskim odnosima, gospodarskim prilikama, običajima, narodnoj medicini, toponimima, rodbinskom nazivlju i brojnim drugim segmentima života u Klakaru prije 120 ili 130 godina. "Eruditski je i vrijedno, temeljem uputa Antuna Radića, sve zapisivao kroz više desetljeća. Lukić je neizostavan izvor etnoloških i muzikoloških proučavanja, povijesti, lokalne baštine i narodnih običaja", naglasio je Pavao Nujić, docent na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti.
Iz izlaganja je bilo jasno da se Lukićev trag proteže i izvan etnografije. Publika će, poručuju organizatori, imati priliku čuti o životnim potrepštinama iz njegova doba, o obiteljskoj strukturi i odgoju, o slavonskom dijalektu, ali i germanizmima u njegovoj rukopisnoj baštini, o pučkim napjevima, vjerskoj tradiciji i mnoštvu elemenata koji čine identitet tadašnjeg Klakara.
Posebno snažnu poruku poslao je prorektor osječkog Sveučilišta, Robert Raponja: "Dolaskom u Klakar saznao sam koliko je Lukić bio značajan, pogotovo jer je svoj koncept rada i vrijednosti koje je zagovarao vezivao uz zavičajnost. Vrijednosti koje je Lukić zagovarao danas su itekako aktualne i žive. Luka Lukić je znao da se najšire horizonte najlakše doseže kad su korijeni snažni."
Ovaj međunarodni znanstveni skup, zaključeno je, istovremeno je hommage i poticaj – prilika da se Klakar i Slavonski Brod konačno trajno oduže učitelju koji je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturnoj povijesti. Sudionici su jednoglasno istaknuli kako Lukić može i treba biti nacionalna figura, a njegov primjer snažna motivacija svim današnjim učiteljima.
