U Pakracu održena književna večer s Igorom Belešom, autorom jednog od najčitanijih hrvatskih romana
Pakrac
U Pakracu održena književna večer s Igorom Belešom, autorom jednog od najčitanijih hrvatskih romana
U prostoru dvorane Julijana Spahijskog podruma, u organizaciji Gradske knjižnice Pakrac i Grada Pakraca, 12. listopada u večernjim satima održano je predstavljanje popularnog romana Listanje kupusa autora Igora Beleša – djela koje već dvije godine ne silazi s popisa najčitanijih knjiga u Hrvatskoj.
Prema riječima pakračke knjižnice, interes publike ne jenjava ni nakon pet izdanja nakladnika Hena Com, a autor neumorno obilazi knjižnice diljem zemlje. Književna večer bila je prilika da se otkrije „tajna“ ove priče, čiji se simbolični slojevi razlistavaju poput futoškog kupusa.
Igor Beleš
Roman je dobitnik niza priznanja, među kojima su nagrada „Fran Galović“ i priznanje „Krunoslav Sukić“ za promicanje mirotvorstva i ljudskih prava. Književni urednik Kruno Lokotar ističe kako je riječ o jednom od najčitanijih i najnagrađivanijih domaćih romana posljednjih godina, a u tijeku je i pretprodukcija dugometražnog filma.
Na predstavljanju je Beleš, vukovarski autor rođen 1978., govorio o svom djetinjstvu provedenom u prognaničkim krajevima te predstavio improvizirani videorekorder izrađen od kutije cipela – simbol vremena kada su, kako je rekao, „djeca imala maštu i prijatelje, a ne ekrane“. Publiku je osvojio toplim anegdotama i čitanjem ulomaka iz knjige.
Roman Listanje kupusa, djelomično autobiografski, otvara se snažnim citatom koji sažima atmosferu i bit priče. Smješten je u Borovo naselje 1991. godine, prateći petoricu jedanaestogodišnjaka čiji se bezbrižni svijet raspada s izbijanjem ratnih sukoba. Kada dvojica prijatelja nestanu, ostali kreću u potragu koja ih vodi sve do Futoga, mjesta u Vojvodini kamo su mnogi pobjegli pred rat. Njihovo putovanje čamcem preko Dunava postaje metafora gubitka, odrastanja i snage prijateljstva.
Belešev roman kroz dječje oči spaja misterij, dramu i povijesnu stvarnost, razlistavajući sloj po sloj bolnih sjećanja, ali i nepokolebljivu vezu među prijateljima – baš poput glavice kupusa koja skriva duboke, emotivne slojeve.