Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im:

Plodite se i množite i zemlju napunite.

Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane.

Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje.

Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.

A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život.

Tko prolije krv čovjekovu,

njegovu će krv čovjek proliti!

Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!

A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!

Savez između Boga i svih živih stvorenja

Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim:

A ja, evo, sklapam svoj savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima – sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji.

Držat ću se ja svog saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.«

Duga kao znak obećanja

I reče Bog:

A ovo znamen je saveza

koji stavljam između sebe i vas

i svih živih bića što su s vama,

za naraštaje buduće:

Dugu svoju u oblak stavljam,

da zalogom bude savezu

između mene i zemlje.

Kad oblake nad zemlju navučem

i duga se u oblaku pokaže,

spomenut ću se saveza svoga,

saveza između mene i vas

i stvorenja svakoga živog:

potopa više neće biti

da uništi svako biće.

U oblaku kad se pojavi duga,

ja ću je vidjeti

i vjekovnog ću se sjećati saveza

između Boga i svake žive duše,

svakog tijela na zemlji.

I reče Bog Noi: To neka je znak saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji.