Ne treba biti prorok da bismo uvidjeli kako se naša zapadna civilizacija drastično promijenila u zadnjih dvadesetak godina.
Obitelj, kao nukleus svake ljudske, nacionalne i čovječanske tradicionalne matrice, napadnuta je iz svih smjerova, a latentni raspad sustava odražava se u svakodnevnim krizama, iako izvana sve izgleda pod kontrolom. Čijom? To pitanje postaje ključno jer sve više shvaćamo da odgovor ne nalazimo u političkim strukturama ili globalnim institucijama.
Mi, roditelji, koji imamo djecu i obitelji, pozvani smo preuzeti potpunu odgovornost – i duhovnu i materijalnu – za brigu o njima. Naše primarno poslanje nije bavljenje svjetskim poslovima ili rješavanje problema na koje nemamo ni utjecaj ni mandat. Naš fokus mora biti na djeci, jer sve drugo, u usporedbi s njima, postaje sporedno. Dok se svijet rastvara i tone u kaotično vrenje, stabilne vrijednosti postaju tek sjećanje.
Nisu li stari Grci prvi tragali za prapočelom – za onim što je nepromjenjivo u svijetu prolaznosti? Tako je nastala filozofija, mudrost života, koja je nekad bila traganje za smislom. A danas? Danas više nema ni pitanja ni odgovora. Sve je zadano u golemoj mreži iluzija. Današnja agenda, uvjetovana prisilama, kontroverzama i podjelama, nije više samo političko, medicinsko ili ekonomsko pitanje. Ona postaje duboko duhovno pitanje, stvar prepoznavanja i razlučivanja.
Vrijeme je da zaboravimo političke podjele na lijevo i desno. Ti su pojmovi postali anakroni. Nova tehnološka ljevica, promotori globalističko-neoliberalne agende, svela je čovjeka na kotačić u stroju digitalnog kapitalizma. S druge strane, umivena desnica, koja naizgled zagovara konzervativne vrijednosti, jednako je strastvena u provođenju istih politika. Digitalni svijet briše razlike, dok vladajući sustav ostaje opsjenjen, zamućen i formalan.
Jedini put prema jasnoći leži u dubokim duhovnim uvidima. To znači život u Bogu – život ispunjen naporima i odricanjima. Povratak temeljima nije jednostavan, ali upravo to je izazov ove kaotične epohe. Nova godina, koja simbolizira novi početak, trebala bi biti prilika da svatko od nas promisli o vlastitim vrijednostima, o smislu, o onome što je uistinu bitno.
Jer svijet možda jest u kaosu, ali nada uvijek počinje od pojedinca. I od obitelji, tog prvog i najvažnijeg oslonca.