Njegov mlađi sin isto radi s njim i nada se da će preuzeti posao, drugi je inženjer građevine tako da nije u obrtu. Razgovarali smo s Damirom Špeharom, dobitnikom nagrade Grada Pleternice za tekuću godinu.

-Koliki je opseg poslova

-Specijalizirani smo isključivo za spomenike. Za okvire spomenika, grobnice i slično. Građansku galanteriju odrađujemo ako imamo vremena. Drugi su klesari specijalizirani za građevinsku galanteriju, dakle trgovinu pločama, a mi isključivo radimo proizvodnju i usluge. Imamo puno posla pa ne možemo na šire. Za to trebaju ljudi. S ovim što radimo imamo popunjene kapacitete.

-Koje je tržište

-Isključivo Slavonija, od Osijeka do Novske, međutim većinu posla obavljamo u našoj županiji i Pleternici.

-Koji su planovi razvoja

-Primarno zapošljavanje novih ljudi, kupnja novih strojeva za obradu kamena te zbog velikog prostora koje imamo možda otvoriti trgovinu kamenom, ali to su još samo planovi. Nismo još došli do tog. Najviše nas je omela kriza 2008. godine, tu je sve utihnulo, pa se sada ponavlja u ovo epidemiološko doba.

-Kako se COVID kriza odrazila na vas

-Kod nas je povećan opseg posla. Ljudi se pripremaju na najgore jer je situacija nepredvidiva. Imamo potrebu za radnom snagom, ali nema dostupne stručne radne snage. Imamo pomoćne radnike.

-Školuju li se ljudi negdje za klesare

-Školuju se isključivo na Braču. Klesari su drugih zanimanja. Početnici rade kod klesara četiri godine te polažu majstorski ispit u Obrtničkoj komori da bi otvorili svoj obrt.

-Možete li Vi odškolovati klesara

-Surađujem s Obrtničkom školom, ali nitko se ne javlja za zanimanje klesar. U Obrtničkoj školi imamo komisiju za polaganje majstorskih ispita. Ja sam član komisije. K nama dolaze iz cijele Hrvatske polagati majstorske ispite i isključivo školovani klesari dolaze s područja mora.

-Nemaju ambicije doći raditi u Slavoniju

-Oni se pretežito bave restauratorskim radovima. Ovo je više industrijska proizvodnja. Mi se snalazimo tako da obučavamo radnike za određene poslove.

-Što ih odbija

-Traže lakše poslove jer je ovo težak posao, terenski.

-Kakva su primanja

-Početna je plaća pet tisuća kuna, a napredni radnik može doći do sedam i pol. Bonusi i prekovremeni su drugo.

-U dobu smo tehnološkog razvoja. Razvija li se tehnološki i Vaša struka

-Dakako. Samo što je naše tržište još nezrelo za stvari koje mi možemo izvesti. Teško se probija novi proizvod i tehnologija. Ljudi naručuju standarde.

-Što bi to bilo novo

-Imamo strojeve za obradu polu C profila, imamo strojeve za rezanje okruglina i raznolikih kutova, ali teško je to prodati. Ljudi idu na tradiciju. Kada napravimo takav proizvod, on stoji po dvije godine. Potrošimo puno materijala, imamo velik izlog, a prodaja toga teškog ide.

-Koristite li EU fondove

Trenutno ne. Imao sam nekoliko upita za vozila. Ali kada se radi o strojevima, ovi strojevi su vrlo skupi. Novog stroja nema ispod šezdeset i pet tisuća eura. Mogu se kupiti polovni, ali to nema smisla. Ja imam sve nove strojeve. Staru sam tehnologiju izbacio i kupio novo. To je velika investicija. Mora se napraviti plan i u suradnji s građevinskim firmama, da se njima isporučuje roba kao što su stepenište i pod.

-Požeški centar potiče ljude na korištenje fondova.

-To je sigurno dobra stvar, ali dugoročno treba biti plan prodaje te robe. Ako nema tržišta za tu robu, neće biti dobro. Tržište je malo te se mogu pojaviti jači igrači koji se mogu pojaviti s prodajnom trgovinom. Trenutačna situacija je i da se roba uvozi iz Kine, gotovi spomenici, elementi, a tu cijenu ne možemo svojom proizvodnjom pratiti. Sada je sve to poskupjelo i ne uvozi se roba niti iz Indije niti Kine.

-Što Vama znači nagrada Grada

-To je priznanje koje je za malog obrtnika kao što sam ja nešto predivno i vrlo sam počašćen. To je vrh suradnje s Gradom, to je dugogodišnja suradnja koja je odlična.