Prizor iz Aljmaša možda najbolje pokazuje stanje u dijelu slavonskog voćarstva. Umjesto berača, među stabla marelica ušao je stroj koji ih ruši i pretvara u malč.

Poznati aljmaški voćar Domagoj Škobić odlučio je iskrčiti nasad od približno 5000 stabala jer, kako tvrdi, proizvodnja više nema ekonomsku računicu.

– Imamo jako veliku količinu na skladištu i jednostavno se ne može stići. Sve pojede samo sebe – objasnio je Škobić u prilogu HRT-a koji su prenijeli i drugi nacionalni mediji.

Marelice su ove godine dobro rodile, ali dio domaćih proizvođača ne uspijeva ih prodati po cijeni koja bi pokrila proizvodnju, berbu, skladištenje i prijevoz.

Domaće voće u hladnjači, uvoz na policama

Škobić tvrdi da problem nije prevelika domaća proizvodnja jer Hrvatska ionako proizvodi tek manji dio marelica koje potroši.

– Ovdje se ne radi o nekakvoj prekomjernoj proizvodnji, nego o nerazumijevanju uvoznika i trgovačkih lanaca za onaj mali dio domaće proizvodnje koji imamo – rekao je.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska je 2025. proizvela samo 486 tona marelica, gotovo upola manje nego godinu ranije, kada ih je proizvedeno 880 tona. Državni zavod za statistiku

Podatak dodatno otvara pitanje kako se u godini tako male domaće proizvodnje tržište može zasititi do mjere u kojoj proizvođač krči tisuće stabala.

Istodobno je Hrvatska tijekom 2025. uvezla voća i povrća u vrijednosti od gotovo 738 milijuna eura, dok je izvoz iznosio približno 230 milijuna eura. Ministarstvo poljoprivrede procjenjuje da domaćom proizvodnjom pokrivamo oko 42 posto potreba za voćem i 55 posto potreba za povrćem. Ministarstvo poljoprivrede

„Kad čujem za vikend-akciju, zaboli me glava“

Probleme nemaju samo proizvođači marelica. Na šest hektara Braniteljske socijalno-radne zadruge u Dardi dobro su rodile šljive, ali tržišta za konzumnu šljivu gotovo da nema.

Industrijsku šljivu uspijevaju prodati, no cijena koju dobivaju za stolnu, tvrde, ne ostavlja prostor za zaradu.

– Oni nas ucjenjuju i spuštaju cijene. Kad čujem da će biti vikend-akcija, zaboli me glava jer znam da je cijena pala i da više nemamo šanse – rekao je Renato Kovač iz zadruge.

Prema njegovim riječima, proizvođaču nakon svih troškova ostaje manje od 20 centi po kilogramu. Zbog toga su obustavili berbu i odbili prodavati po ponuđenoj cijeni.

Riječ „ucjena“ pritom je ocjena proizvođača. Bez ugovora, otkupnih ponuda i odgovora prozvanih trgovačkih lanaca ne može se utvrditi postoje li nezakoniti pritisci ili je riječ o vrlo neravnom tržišnom odnosu u kojem mali proizvođači nemaju dovoljno pregovaračke snage.

Nije problem samo u trgovcima

Stjepan Zorić iz Hrvatske voćarske zajednice upozorava da domaći voćari teško mogu konkurirati proizvođačima koji imaju razvijene sustave navodnjavanja, zaštitne mreže i sustave protiv mraza.

Bez takvih ulaganja proizvođači ovise o vremenu, a troškovi po kilogramu ostaju viši. Problem su i nedovoljni kapaciteti za preradu, slabije povezivanje proizvođača te nedostatak povoljnog kapitala.

Ministarstvo je u lipnju predstavilo sektorske natječaje vrijedne 90 milijuna eura, od kojih je 30 milijuna namijenjeno biljnoj proizvodnji. Najavljeno je financiranje novih nasada i zaštite od prirodnih nepogoda, ali ostaje pitanje mogu li novi nasadi spasiti sektor u kojem se postojeći, čak i kada dobro rode, više ne isplate.

Dok se traže dugoročna rješenja, u Aljmašu nestaje 5000 stabala. A s njima ne odlazi samo jedan voćnjak, nego i još jedan dio domaće proizvodnje koju ćemo nakon toga nadomjestiti – uvozom.