Priznanje kao kruna 42 godine rada

Dobitnik Nagrade Općine Davor za dugogodišnji rad u sportu, školstvu i kulturi, Mato Sudić, iza sebe ima više od četiri desetljeća predanog rada u lokalnoj zajednici. Tijekom 42 godine u školi, ali i izvan nje, Sudić je oblikovao generacije učenika i sportaša.

„To priznanje ima veliko značenje jer je rezultat dugogodišnjeg rada, ali i zajedničkog truda svih ljudi s kojima sam radio“, ističe Sudić. Uz školstvo, njegov rad obilježili su i rukomet – gdje je proveo oko 30 godina kao trener, tajnik i igrač – kao i angažman u kulturnom i sportskom životu mjesta, uključujući vođenje KUD-a i nogometnog kluba.

Uspjeh iz male sredine

Jedna od ključnih ideja koja je vodila njegov rad bila je osnažiti djecu iz male sredine.

„Htio sam da se učenici iz Davora, kad dođu u veće gradove, osjećaju ravnopravno. Da znaju da vrijede i da mogu postići rezultate“, kaže.

Rezultati nisu izostali – njegovi učenici i ekipe osvajali su naslove prvaka Slavonije i Baranje, kao i županijska prvenstva, dok su mnogi bivši učenici danas uspješni u različitim profesijama – od znanstvenika do poduzetnika.

Priznanje posvećeno obitelji i suradnicima

Sudić naglašava da nagrada nije samo njegova.

„To je timsko priznanje. Jedan čovjek ne može ništa sam“, kaže, posebno ističući podršku obitelji.

Supruga i kći, koja ima Downov sindrom, bile su mu stalna podrška, često uključene i u humanitarne aktivnosti. Upravo njima, kao i brojnim suradnicima, posvećuje ovo priznanje.

Počeci rukometa: od lešnjaka do rezultata

Rukomet u Davoru nije imao lagane početke. Igralo se na improviziranom terenu od otpada, bez infrastrukture.

„Sami smo dovozili materijal i napravili igralište. Bili smo svi crni od prašine, ali igrali smo s velikim entuzijazmom“, prisjeća se.

Kasnije su stigli asfalt i rasvjeta, a s njima i prvi veliki rezultati – uključujući naslov prvaka Slavonije i Baranje 1984. godine.

Najdraže pobjede i neizbrisivi trenuci

Iako je bilo mnogo važnih utakmica, jedna mu posebno ostaje u sjećanju – pobjeda školske ekipe protiv favorizirane momčadi iz Slavonskog Broda.

„To je bila potvrda da i mala sredina može pobijediti velike“, kaže.

Najradosniji događaj i osobna posveta

Iz svoje bogate karijere izdvaja i trenutke koji nadilaze sportske rezultate:

Najradosniji događaj: Dolazak pet zlatnih olimpijaca i njihovog trenera Velimira Kljajića na međunarodni rukometni turnir “Hrvatski sokol” 1996., odmah nakon Olimpijskih igara u Atlanti.

Posveta priznanja: supruzi Kati te djeci Inoslavi, Sandi i Ronaldu – osobama koje su mu, kako kaže, uvijek bile najveća podrška.

Anegdote koje ostaju

Sportski put obilježile su i brojne anegdote. Jedna od njih posebno se pamti:

Tijekom kadetskog prvenstva u Čakovcu, ekipa je bila smještena u Koprivnici. Tek nakon dolaska primijetili su da im nedostaje jedan igrač. Nakon što su probudili vozača autobusa i otvorili vozilo – pronašli su ga kako spava unutra.

„Svi smo bili sretni kad smo ga našli“, prisjeća se kroz smijeh.

Izazovi današnjice: djeca i ekrani

Sudić upozorava na izazove s kojima se danas susreću mladi:

„Teško ih je motivirati zbog digitalnih sadržaja, ali ključ je u povjerenju, poštenju i pokazivanju što sport donosi – putovanja, prijateljstva i iskustva.“

Dodaje kako je sve manje djece, a mnogi nakon osnovne škole odlaze u veće gradove, što dodatno otežava kontinuitet sportskih aktivnosti.

Poruka mladima i zajednici

Njegova poruka ostaje jasna i jednostavna:

„Najvažnije je da postanu dobri ljudi – da poštuju sebe i druge. Sport i kultura nisu samo rezultati, nego način odgoja.“

Apelira na roditelje i zajednicu da djecu uključe u aktivnosti – bilo sport, kulturna društva ili vatrogasce – kako bi se socijalizirala i razvijala.

Želja koja je ostala i ljubav prema Davoru

Iako je ostvario dio snova, poput kratkog angažmana u prvoligaškom klubu u Umagu, žali što rukometni klub u Davoru danas ne postoji.

Unatoč tome, veza s Davorom ostaje snažna – on i njegova obitelj redovito ga posjećuju, održavajući kontakt s mjestom kojem je posvetio život.