Nagrada kao kruna dugogodišnjeg rada

U trenutku kada mu Općina Davor dodjeljuje godišnju nagradu, Zvonimir Tankosić ne skriva emocije. Nakon desetljeća rada u folkloru i očuvanju tradicije, priznanje doživljava kao svojevrsno zaokruživanje jedne životne priče.

„Bio sam presretan. Smatrao sam da sam dao svoj maksimum koliko sam znao i mogao. Ovo je kruna svega – jedno veliko priznanje za sav trud uložen u folklor i tradiciju našeg sela“, govori Tankosić na početku razgovora.

Rođen 1958. godine u Davoru, umirovljeni satnik Hrvatske vojske, veći dio života posvetio je upravo kulturnom radu i zajednici.

Početak iz entuzijazma: kako je nastao KUD

Priča o folkloru u Davoru, kakvu danas poznajemo, počinje početkom 80-ih godina prošlog stoljeća.

„Bili smo grupa mladića – Ivan Matošević, Tomislav Benić, Vlado Marjanović i ja. Nismo imali formalni plan, ali smo imali ideju – pokušati osnovati kulturno-umjetničko društvo“, prisjeća se.

Još 1980. godine krenuli su „na teren“.

„Obilazili smo ljude po selu – pjevače, svirače, bivše plesače. Pitali smo ih postoji li interes. Odaziv je bio odličan.“

Prvi konkretan iskorak bila je manifestacija „Bećarac“ na blagdan svetog Ivana, a već 4. siječnja 1981. godine službeno je osnovano Kulturno-umjetničko društvo „Matija Antun Reljković“.

Nošnje kao prvi veliki izazov

Početni entuzijazam ubrzo je naišao na realne prepreke.

„Najveći problem bio je nedostatak narodnih nošnji. Ono malo što je postojalo bilo je uništeno ili prenamijenjeno.“

Rješenje je stiglo uz pomoć stručnjaka.

„Vesna Kolić-Klikić iz Gradskog muzeja u Novoj Gradiški pomogla nam je rekonstruirati i izraditi nove nošnje. Zahvaljujući tome mogli smo ozbiljno početi raditi.“

Od lokalne pozornice do velikih smotri

Nakon prvih lokalnih nastupa, društvo ubrzo izlazi na veću scenu.

„Prekretnica je bila 1985. godina i Đakovački vezovi – osvojili smo prvo mjesto među 12 slavonsko-baranjskih općina. To je bio zamašnjak.“

Uslijedili su brojni nastupi:

• Međunarodna smotra folklora
• Vinkovačke jeseni
• Ljeto u Valpovu
• gostovanja u inozemstvu

Poseban trenutak ostaje nastup 1994. godine.

„Sudjelovali smo u dočeku pape Ivan Pavao II. na Zagrebačkom hipodromu. To je bio događaj koji se pamti cijeli život.“

Čuvanje identiteta kroz „Božično kolo“

Jedan od najvrjednijih doprinosa KUD-a, ističe Tankosić, jest očuvanje specifične lokalne tradicije.

„Posebnost Davora je šetano pjevano kolo koje zovemo ‘Božično kolo’. Ono i danas živi i izvodi se.“

U tijeku je proces njegove zaštite kao nematerijalnog kulturnog dobra.

„To nam je jedan od najvećih ciljeva – da se ta tradicija službeno zaštiti i sačuva.“

Mladi kao ključ opstanka tradicije

Tankosić više puta naglašava važnost uključivanja mladih generacija.

„Kroz pjesmu, tamburašku svirku i običaje čuvamo identitet mjesta. Mladi to moraju prepoznati i nastaviti.“

Unatoč izazovima današnjeg vremena, vidi razlog za optimizam.

„U Davoru još uvijek ima potencijala. I kad su slabije godine, ima dovoljno ljudi da se održi kvaliteta.“

Kada folklor postane dio nacionalne scene

Jedan od trenutaka na koji je posebno ponosan dolazi izvan samog KUD-a.

„Ansambl Ansambl LADO uvrstio je pjesme i plesove iz Davora u svoj program. To je ogromno priznanje.“

Za njega, to znači da je tradicija lokalne zajednice prepoznata na najvišoj razini.

„Kad stručnjaci to prepoznaju i uvrste u repertoar – to ostaje trajno.“

Prekid rada i gorčina, ali ne i odustajanje

Unatoč dugogodišnjem angažmanu, Tankosić je nedavno završio svoj aktivni rad u društvu.

„Završio sam nakon Vinkovačkih jeseni, razočaran zbog nedostatka suradnje s dijelom uprave.“

Ipak, jasno poručuje:

„Spreman sam pomoći uvijek. Ako treba savjet, iskustvo – tu sam.“

Budućnost između izazova i nade

Iako svjestan problema s kojima se folklorna društva danas suočavaju, Tankosić ostaje umjereno optimističan.

„Nije lako okupiti ljude, ali vjerujem da Davor ima snage sačuvati svoju tradiciju.“

Njegova poruka ostaje jasna i jednostavna:

„Ne treba se stidjeti svoje prošlosti. To je naše bogatstvo.“

Zahvala za kraj

Na kraju razgovora, Tankosić se vraća onima bez kojih, kaže, ništa ne bi bilo moguće.

„Zahvaljujem svim članovima KUD-a, svima koji su me podržavali i bili uz mene. To je zajednički rad.“