Nakon trideset i pet godina šutnje, negiranja i pokušaja brisanja tragova, svjedočanstva iz ratnog vremena ponovno otvaraju jedno od najtežih poglavlja Domovinskog rata – sustav logora u Srbiji u kojima su bili zatočeni hrvatski branitelji i civili.
Godinama su bivši logoraši govorili o onome što su proživjeli u logorima poput Srijemske Mitrovice, Stajićeva i Begejaca, no njihove su priče često nailazile na poricanje ili relativizaciju. Danas se sve jasnije potvrđuje ono na što su godinama upozoravali – da logori nisu bili slučajnost, nego organizirani sustav.
Svjedočanstvo iznutra
U razgovoru objavljenom u Večernjem listu, bivši potpukovnik JNA Lakić Đorović, koji je po službenoj dužnosti branio zarobljene vukovarske branitelje u logoru u Srijemskoj Mitrovici, govori o načinu na koji je funkcionirao sustav logora.
Prema njegovim riječima, logori su bili dio organiziranog državnog projekta, a odluka o njihovu osnivanju donesena je na vrhu tadašnje vojne strukture. Na čelu operacije bio je Aleksandar Vasiljević, dok je odluku o uspostavi logora donio tadašnji ministar obrane Veljko Kadijević.
Đorović tvrdi kako je postojalo najmanje pet logora na području Srbije:
Srijemska Mitrovica, Begejci, Stajićevo, Niš te Beograd, gdje su u vojnom istražnom zatvoru također držani zarobljenici.
Sustav ispitivanja i zlostavljanja
U logorima su, prema njegovim riječima, zarobljenici bili izloženi brutalnim ispitivanjima i prisiljavani na potpisivanje unaprijed pripremljenih priznanja.
Sustav je bio strogo organiziran. Na čelu logora obično je bio časnik vojne službe bezbednosti, uz još jednog časnika i podčasnika – tzv. „trojke“ koje su vodile ispitivanja i nadzirale postupanje prema zarobljenicima.
U slučaju važnijih zarobljenika ili osoba višeg čina, ispitivanja su preuzimali viši oficiri. Sve informacije slale su se zapovjednom linijom prema vrhu vojne strukture.
Svjedočanstva logoraša
Đorović opisuje kako su zarobljeni hrvatski branitelji u logoru u Srijemskoj Mitrovici bili premlaćivani, iscrpljeni i prestrašeni. Mnogi su satima držani na hladnoći, bez odgovarajuće odjeće, dok su drugi prisiljavani na potpisivanje priznanja za navodne zločine koje nisu počinili.
Posebno potresna bila su svjedočanstva o brutalnim zlostavljanjima i maltretiranju koje su provodili pripadnici vojne službe bezbednosti, ali i pojedini civili koji su dolazili u logore.
Istina koju više nije moguće sakriti
Unatoč desetljećima negiranja, brojna svjedočanstva, dokumenti i izjave sudionika ratnih događaja potvrđuju ono što su logoraši godinama govorili – da su logori bili dio organiziranog sustava tijekom agresije na Hrvatsku.
Za mnoge bivše logoraše i njihove obitelji ova svjedočanstva predstavljaju važan korak u borbi za istinu i pravdu.
Jer patnja tisuća zarobljenih branitelja i civila ne može biti izbrisana – a istina, koliko god dugo bila potiskivana, na kraju uvijek pronađe put.
