Kako su se u GTG-u dva puta „slučajno“ izbjegle javne nabave – i je li tadašnji gradonačelnik Ivan Bosančić mogao ne znati?
Kad u Vinkovcima kupujete štandove za tržnicu, stvar ponekad izgleda kao da se sve događa spontano. A ponekad – kao da je spontano organizirano.
U prosincu 2020. gradska tvrtka GTG Vinkovci d.o.o. pokreće jednostavnu nabavu prodajnih štandova. Rok za dostavu ponuda? Tjedan dana, i to elegantno postavljen preko Božića. Stiže samo jedna ponuda – od STIL obrta iz Vinkovaca, registriranog kao frizerski salon.
Vrijednost ponude: 199.560 kuna bez PDV-a, taman ispod zakonske granice koja bi pokrenula ozbiljniju proceduru. Ugovor sklopljen, štandovi „nabavljeni“ – i to na način koji se u svijetu javne nabave zove praktično, ali ne i transparentno.
No stvar postaje zanimljivija početkom 2021. kada GTG pokreće novi postupak nabave istih tih štandova, na istoj lokaciji, samo pod drugim brojem predmeta i – s drugim izvođačem. Ovoga puta posao dobiva Stil Equipment d.o.o., tvrtka u vlasništvu iste osobe koja drži i prethodni obrt.
Ponovno sve ispod praga. Ponovno sve „jednostavno“. Ponovno sve „slučajno“.
I tu se nameće logično pitanje:
Je li doista moguće da se dvije potpuno iste nabave, dva puta ispod praga, s istim vlasnikom iza različitih firmi – dogode bez znanja tadašnjeg gradonačelnika Ivana Bosančića?
Teško je zamisliti da takve transakcije prolaze bez barem prešutnog „blagoslova“.
Zakon o javnoj nabavi izričito zabranjuje dijeljenje postupaka kako bi se izbjegla transparentna procedura. No u GTG-u kao da su zakon tumačili na način koji više odgovara blagdanskom raspoloženju nego propisima. Posebno kada je za par kuna izbjegnuto da se čitava nabava mora provesti javno i pod kontrolom.
Prema informacijama kojima raspolažemo, zbog sumnje na zlouporabu položaja, namještanje nabave i sklapanje štetnih ugovora, podnesena je kaznena prijava USKOK-u, uz kompletnu dokumentaciju: pozive, ugovore, troškovnike i dokaze o vlasničkoj povezanosti dviju tvrtki.
Ako istražitelji pokažu interes, mogli bi otkriti da su vinkovački štandovi bili korisni i za nešto više od prodaje povrća.
Jer u Vinkovcima se već dugo priča da najskuplja roba na tržnici nisu jabuke – nego javne nabave.
