Grad potrošio više od 2 milijuna eura na EU autobuse – pa tvrtku praktički poklonio privatnom kupcu. Je li ovo “sanitarni rez” ili bježanje pred mogućim istragama?
HDZ-ova vlast u Vinkovcima ponovno je pokazala svoj prepoznatljiv politički refleks: stvori problem, produbi ga, ignoriraj ga – pa se pojavi na kraju i proglasi pobjedu nad kaosom koji si sam proizveo.
Najnovija epizoda te prakse nosi ime Polet, gradska tvrtka koja je godinama bila pod izravnom političkom i upravljačkom kontrolom HDZ-ove vlasti.
I – gle čuda – dok je bila u rukama Grada, poslovala je neuređeno, nejasno i opterećeno problemima.
Danas, nakon prodaje, gradonačelnik Josip Romić, na dužnosti tek šest mjeseci, poručuje kako je „sada stanje uređenije“.
No Romić nije slučajni prolaznik – godinama je bio zamjenik gradonačelnika, dakle čovjek iz samog sustava koji je Polet doveo do ovoga.
A sustav je vodio njegov prethodnik, današnji župan Ivan Bosančić.
Drugim riječima:
obojica su bili dio vlasti dok je Polet upadao u probleme koje danas pokušavaju pripisati – Poletu.
Kome je Polet prodan – i za koliko?
Prema službenim podacima, Grad je svoj udio od 63,67 % prodao privatnoj tvrtki za oko 2,5 milijuna eura, dok je ukupna procijenjena vrijednost Poleta iznosila oko 3,7 milijuna eura.
I tu dolazimo do ključnog apsurda:
Grad je u Polet kroz EU projekt ulagao oko 2 milijuna eura u nabavu autobusa, opreme i infrastrukture.
A onda je kompletnu tvrtku, skupa s tim autobusima, prodao – za iznos tek nešto veći od tog jednog projekta.
Ako se ikada tražio školski primjer pogrešnog upravljanja javnom imovinom, evo ga.
Dva milijuna eura koja vise u zraku
Polet je kroz EU fondove nabavio autobuse vrijednosti oko 2.000.000 eura.
To su strogo nadzirana sredstva, svaka nepravilnost ulazi u fokus europskih tužitelja.
Zato posebno bode oči što se lokalno mjesecima govori da su prema EPPO-u i DORH-u podnesene prijave vezane uz moguće nepravilnosti u načinu korištenja te opreme, kao i u poslovanju tvrtke.
Formalna istraga nije potvrđena.
Nije ni demantirana.
Ali činjenica ostaje: prijave postoje, i vlast to zna.
A baš u trenutku kad se spominju prijave – Polet se prodaje.
Da je scenarij napisan, rekli bismo da je preočito.
Bježanje, rez ili prikrivanje?
Romićeva izjava da Polet „sada funkcionira uređenije“ otvara samo dvije mogućnosti:
-
Kao dugogodišnji zamjenik gradonačelnika, znao je da Polet ne funkcionira – i nije učinio ništa.
-
Ili – što je još gore – nije znao što se događa u tvrtki koju je trebao nadzirati.
Treće se ne nudi.
Jer HDZ je kontinuirano upravljao Poletom, kroz Bosančića, kroz Romića, kroz gradski sustav koji je godinama proizvodio probleme.
I upravo zato rečenica o „uređenijem stanju“ nakon prodaje zvuči više kao samoptužnica nego kao opravdanje.
Prodaja Poleta u trenutku kada se spominju prijave EPPO-u nije reforma.
To je sanitarni rez – ali ne u korist javnosti, nego u korist onih koji bježe od političke odgovornosti.
Najvažnije pitanje koje više nitko ne može zaobići
Ako Polet bolje funkcionira tek kada više nije u vlasništvu Grada, logično se nameće jedno pitanje:
Bi li i Grad Vinkovci bolje funkcionirao kada bi i njega preuzeo netko drugi – netko tko nema HDZ-ovu upravljačku logiku?
Jer ako je mjerilo uspjeha:
„bolje je kad nismo vlasnici“,
onda je Polet samo prvi primjer, a ne posljednji.
Možda će Vinkovci prvi put prodisati tek kad se isti model primijeni – ali ne na žrtvi, nego na izvoru problema.
