U jednoj kući u Vinkovci duh Božića ne gasi se s krajem blagdana. Ondje Božić nije sezonski ukras ni prolazni običaj, nego trajno stanje – ispunjeno ljubavlju, pažnjom i osjećajem sigurnosti za djecu koja su prerano izgubila ono što bi svako dijete trebalo imati: stabilan dom.

Kad se upale lampice, selo oživi

U središtu te blagdanske priče nalazi se raskošno Božićno selo. Čim se upale lampice, a minijaturne kućice zauzmu svoja mjesta, cijeli prostor pretvara se u mali, čarobni grad. Svaki detalj složen je s posebnom pažnjom – od snijegom prekrivenih krovova do sićušnih ulica kojima neumorno kruže vlakići.

„Najviše volim kad upalimo lampice, onda sve izgleda kao pravi mali grad“, rekla je Samanta, dok Lea bez razmišljanja dodaje kako već ima svoju omiljenu kućicu – onu u kojoj bi, kaže, najradije živjela.

Iza čarolije stoji ideja zajedništva

Autorica ove božićne bajke je Ana Zamećnik, koja Božićno selo iz godine u godinu slaže ispočetka, uvijek s istom porukom.

„Ovo Božićno selo radim svake godine iznova. Djeca mi pomažu, svatko doda nešto svoje. Kad i u životu svi dodamo mali dio sebe, nastane nešto lijepo“, poručuje Ana.

U tom procesu djeca ne sudjeluju samo kao promatrači, nego kao ravnopravni stvaratelji – baš kao i u životu koji zajedno grade.

Dom koji liječi gubitke

Za Anu Božić nije dekoracija, nego zajedništvo koje grije srca. Kao udomiteljica djece koja su prošla teška životna iskustva, svjesna je da ne može izbrisati ono što su izgubili. Može, međutim, učiniti ono najvažnije – pružiti im dom, sigurnost i osjećaj da ih netko čeka.

„Djeca koja dođu k meni već su prošla previše toga. Ne mogu im vratiti ono što su izgubili, ali mogu im dati dom i nekoga tko ih čuva“, kaže.

U toj vinkovačkoj kući Božić tako ne traje samo nekoliko dana. Ondje on živi svakodnevno – u malim gestama, u zajedničkom stvaranju i u toplini doma koji djeci vraća vjeru da bajke ipak postoje.