Ideja koja je trebala mijenjati lokalnu ekonomiju

Tehnološki park Vinkovci osnovan je s jasnom svrhom: pružiti mladim i inovativnim poduzetnicima prostor, infrastrukturu i potporu u ranoj fazi razvoja. Cilj je bio stvaranje održivih tvrtki koje će, nakon inkubacije, samostalno poslovati i otvarati nova radna mjesta u Vinkovci.

Nakon više godina rada, međutim, sve se češće postavlja ključno pitanje: koliko je takvih poduzetničkih priča doista nastalo – i tko je iz sustava izašao, a tko u njemu ostaje godinama?

Uspjesi na prste jedne ruke

Kao pozitivan primjer u pravilu se navodi Hidrocibalae. No izvan tog slučaja teško je izdvojiti veći broj tvrtki koje su iz inkubatora prerasle u stabilne tržišne aktere. Suprotno izvornoj ideji, dio korisnika ostaje dugogodišnji “stanar” subvencioniranih prostora, što otvara dilemu o svrsi i kriterijima boravka.

Upravljanje bez mjerljivog iskoraka

Na čelu ustanove godinama je direktor Josip Gilja. U lokalnoj javnosti često se ističe njegovo obiteljsko zaleđe – otac Ante Gilja, dugogodišnji dužnosnik HDZ-a u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Istodobno se sve češće problematizira način upravljanja:

• navodi o rješavanju radnih pitanja u neprimjerenim okolnostima,

• pritužbe na profesionalne standarde u odnosu prema zaposlenicima i korisnicima.

Financijski pokazatelji dodatno potiču raspravu: godišnja dobit mjeri se u simboličnim iznosima, dok se istodobno spominju znatne razlike u plaćama – od prosjeka oko 1.900 eura do primanja ispod 1.000 eura za pomoćno i srednje stručno osoblje.

Stanari i veze s lokalnim strukturama moći

Prema dostupnim informacijama, dio prostora koriste obrti i tvrtke povezane s osobama iz lokalnog političkog i javnog života. U javnosti se spominju primjeri obiteljskih i stranačkih poveznica, kao i korištenje prostora od strane aktivnih ili bivših dužnosnika.

Pritom se nameću pitanja:

• koliko je puta pojedinim korisnicima odobrena subvencija,

• postoje li višekratni korisnici potpora,

• koliki je stvarni broj novih poduzetnika u odnosu na one koji godinama ostaju u sustavu.

Inkubator ili dugoročni povlašteni najam?

Poduzetnički inkubatori zamišljeni su kao privremena razvojna faza. Ako boravak traje godinama, opravdano je pitati:

• razvijaju li se tvrtke dovoljno brzo za izlazak na tržište,

• ili je subvencionirani najam postao trajni model poslovanja.

Bez jasnih rokova i mjerljivih ciljeva, granica između potpore i privilegije postaje nejasna.

Edukacije bez vidljivog učinka?

Posebnu pozornost izaziva projekt osposobljavanja tehničara za optičke mreže. Iako se godinama promovira, prvi veći posao izgradnje optičke infrastrukture u Vinkovcima dobila je tvrtka iz Srbije – i to u sklopu projekta od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku.

Time se otvaraju dodatne dileme:

• ako se kadrovi kontinuirano školuju, zašto lokalno tržište ne raspolaže stručnjacima,

• koliko je polaznika doista zaposleno u struci,

• služi li edukacija više kao promotivni projekt nego kao stvarni generator radne snage.

Potreba za odgovorima

Tehnološki park Vinkovci nesumnjivo je projekt koji grad treba. No upravo zato javnost ima pravo tražiti jasne i provjerljive odgovore:

• tko dobiva priliku,

• tko u sustavu ostaje predugo,

• gdje su mjerljivi rezultati,

• i vrijede li pravila jednako za sve.

Jer inkubator bi trebao stvarati samostalne poduzetnike – a ne trajne stanare.