Bestidnost bošnjačkoga Sarajeva nema granica.
U znak zahvalnosti Hrvatskoj što je poduprla Rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici i zato što je oslobodila i spasila BiH, samo dva dana poslije u Sarajevu promovirana je knjiga "Hrvatska i Srbija u međunarodnom sukobu u BiH". Hrvatska se naziva agresorom kao i Srbija.
Ovu knjigu je platilo i organiziralo promociju Udruženje iz Srebrenice. Govorile su predstavnica žena iz Srebrenice, ministar obrane BiH i predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bečirović. Bošnjačke kukavice i primitivci ni jednu vojničku bitku nisu dobili, a ne znaju ni danas tko ih je napao. Da nije Hrvatske vojske, od te države ni od njih ne bi ostao ni kamen na kamenu. Takav nemoral i takvu nezahvalnost svijet još nije vidio. Nisu zaslužili pomoć Hrvatske.
Rezolucija UN-a o genocidu u Srebrenici barem u Hrvatskoj ne bi smjela proći bez cijele istine, a ona glasi da je Hrvatska spriječila u Bosni i Hercegovini još teži i strašniji genocid također u zaštićenoj zoni, Bihaću. Da nije hrvatske Oluje, Srbi bi 1995. u zapadnoj Bosni likvidirali još više Bošnjaka.
Koliko je svijet licemjeran, kazuje činjenica da su počiniteljima genocida u Srebrenici dali pola Bosne i Hercegovine, a da bi taj sramotni cinizam bio još i veći, čak i Srebrenicu su uvrstili u Republiku Srpsku i dali je Srbima.
I dok UN donošenjem ovakve Rezolucije pere vlastitu prljavu savjest, nitko nikada Hrvatskoj nije rekao ni hvala za sprječavanje još jednoga genocida. Na žalost, ni bošnjačka politika u Sarajevu nikada nije rekla Hrvatskoj hvala ni za sprječavanje genocida ni za spas Bosne i Hercegovine, koje uostalom ne bi ni bilo bez Hrvatske.
Štoviše, šef srebreničkoga memorijala i danas Hrvate naziva pripadnicima udruženoga zločinačkog pothvata i zaziva rat protiv njih.
I dok mi u Hrvatskoj s pravom iskazujemo pijetet nevinim žrtvama Srebrenice, u Hrvatskome saboru i pojedinim televizijskim emisijama, Bošnjaci nas vrijeđaju i nimalo ne drže ni do hrvatske pomoći ni do hrvatske žrtve.
To više ne iznenađuje, ali iznenađuje kada pojedinci s hrvatske političke scene sada se trse dokazivati svoj civilizacijski doseg tako što se identificiraju s tuđim žrtvama srpskoga genocida u Srebrenici, zaboravljajući vlastite žrtve Bleiburga ili Vukovara, zaboravljajući, dakle, da su Hrvati doživjeli veći genocid nakon Drugoga svjetskog rata od Bošnjaka, a posebno zaboravljajući spomenutu sramnu nezahvalnost Bošnjaka prema Hrvatskoj.