Dok zaštićene braniteljske mirovine, učiteljske i profesorske mirovine te primanja velikog broja hrvatskih umirovljenika jedva prelaze granicu siromaštva, država istodobno svakog mjeseca isplaćuje trajne sportske naknade bivšim nogometnim zvijezdama koje su tijekom karijera zaradile milijune eura.

Na popisu korisnika tzv. “sportske mirovine”, koji je objavio Teleskop temeljem podataka Ministarstva turizma i sporta, nalazi se čak četrnaest bivših hrvatskih reprezentativaca iz slavne brončane generacije Vatrenih sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine.

Među njima su Davor Šuker, Igor Tudor, Robert Jarni, Robert Prosinečki, Mario Stanić, Aljoša Asanović, Dario Šimić, Krunoslav Jurčić, Zvonimir Soldo, Goran Vlaović i drugi bivši reprezentativci koji danas imaju pravo na trajnu mjesečnu naknadu od 579,60 eura.

Naknadu dobili već nakon 45. godine života

Posebno ogorčenje dijela javnosti izaziva činjenica da su pojedini bivši nogometaši pravo na ovu trajnu naknadu ostvarili već nakon 45. godine života, dok većina građana Hrvatske mora raditi gotovo do 65. godine kako bi uopće stekla pravo na starosnu mirovinu.

Istodobno, riječ je o sportašima koji su igrali za najveće europske klubove i tijekom karijera potpisivali višemilijunske ugovore. Kritičari upozoravaju kako država time šalje poruku da privilegiji postoje upravo za one koji su već financijski osigurani, dok obični radnici nakon četrdeset godina rada preživljavaju s mizernim mirovinama.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, prosječna starosna mirovina u Hrvatskoj iznosi 717,47 eura, dok građani s manje od 19 godina staža primaju u prosjeku oko 357 eura. Oni s oko 30 godina rada imaju prosječnu mirovinu od približno 665 eura.

Drugim riječima, brojni umirovljenici koji su cijeli život radili danas imaju gotovo ista ili čak manja primanja od bivših nogometnih zvijezda koje su već zaradile milijune.

Nema imovinskog cenzusa

Trajna sportska naknada uvedena je 2013. godine s idejom zaštite vrhunskih sportaša iz manjih sportova koji su Hrvatskoj donosili medalje, a nakon karijere često ostajali bez egzistencijalne sigurnosti.

Međutim, zakon nije predvidio nikakav imovinski cenzus.

Tako danas potpuno isto pravo imaju olimpijci koji jedva preživljavaju nakon sportske karijere i bivši nogometni milijunaši koji su tijekom igranja zaradili desetke milijuna eura.

Naknada se pritom ne isplaćuje iz HZMO-a nego izravno iz državnog proračuna preko Ministarstva turizma i sporta, a korisnici je mogu primati paralelno s redovnim radom, poslovnim prihodima ili kasnijom starosnom mirovinom.

Dok sport propada, milijuni odlaze na privilegije

Ova tema ponovno otvara pitanje prioriteta države u sportu. Godinama se upozorava na katastrofalno stanje sportske infrastrukture, nedostatak dvorana, igrališta i terena te kronični manjak ulaganja u razvoj mladih sportaša i lokalnih klubova.

Dok brojni treneri rade za minimalne honorare, a djeca treniraju u lošim uvjetima, država istodobno iz proračuna financira trajne naknade sportskim zvijezdama koje su već financijski osigurane.

Posebno je zanimljivo da na popisu korisnika nema nekih od najpoznatijih imena brončane generacije. Prema podacima Ministarstva sporta, pravo na sportsku naknadu ne koriste Slaven Bilić, Dražen Ladić, Zvonimir Boban i Igor Štimac.

Sve češće zato raste pitanje treba li država nastaviti isplaćivati trajne sportske naknade bez ikakvog imovinskog kriterija ili bi taj novac trebao biti usmjeren prema mladim sportašima, amaterskim klubovima i umirovljenicima koji danas jedva preživljavaju.