Na današnji dan prije točno dvanaest godina, Hrvatska je postala punopravna članica Europske unije. Bio je to povijesni trenutak koji je označio završetak dugotrajnog procesa pristupanja, ali i početak nove faze u razvoju zemlje. Od tada je euro postao službena valuta, a Hrvatska se priključila i šengenskom prostoru, čime su građanima i gospodarstvu otvorene nove mogućnosti.

Proces pridruživanja započeo je 21. veljače 2003. podnošenjem zahtjeva za članstvo, a status kandidata dobiven je 18. lipnja 2004. Iako su se pregovori trebali otvoriti u ožujku 2005., odgođeni su zbog zahtjeva za potpunom suradnjom s Haškim sudom. Tek kad je glavna tužiteljica Haaškog suda potvrdila suradnju Hrvatske, pregovori su službeno započeli 3. listopada 2005.

Taj put bio je dug i često izazovan, ali ulazak u EU dočekan je s velikim slavljem i osjećajem pripadnosti zapadnoj demokratskoj obitelji. Danas, dvanaest godina kasnije, rezultati su vidljivi: hrvatsko gospodarstvo proširilo je poslovanje diljem Europe, životni standard je porastao, a građani, osobito mladi, dobili su nove prilike za obrazovanje, zapošljavanje i mobilnost.

Ipak, nisu svi oduševljeni. Kritičari upozoravaju na gubitak nacionalnog identiteta i sve prisutniji odlazak mladih iz zemlje, pitajući se je li integracija u EU doista bila u najboljem interesu Hrvatske. No ostaje pitanje: je li to posljedica članstva u Uniji, ili odraz unutarnjih politika i neiskorištenih prilika?