„Više ne mogu sama ni do liječnika“

Osječanka Stjepana Ursić već godinama vodi iscrpljujuću borbu s teškom autoimunom bolesti – kolagenozom, koja postupno razara vezivno tkivo, zglobove, hrskavice, mišiće i unutarnje organe.

Posljednjih mjeseci njezina se situacija dodatno pogoršala. Ostala je bez organiziranog prijevoza za osobe s invaliditetom, ne može samostalno koristiti stepenice, a živi u stanu na prvom katu zgrade bez lifta.

– Kada sam nazvala prijevoz koji sam godinama koristila, rekli su mi da je projekt ukinut. Isto su mi rekli i u Crvenom križu. Odjednom sam ostala bez ikakve pomoći. Imam liječničke kontrole, moram obavljati administrativne poslove, a nemam kako doći do grada – govori Ursić.

Dodaje kako je zbog toga posljednjih dana poslala niz dopisa institucijama, gradskim službama, ministarstvu, udrugama i pravobraniteljima.

– Sve sam im napisala. Poslala sam iste dokumente svima. Godinama šaljem zahtjeve i dopise, ali rezultata nema – kaže.

Autoimuna bolest koja napada cijeli organizam

Kolagenoza, od koje boluje, dijagnosticirana joj je prije nekoliko godina, iako su simptomi postojali mnogo ranije.

– Sedam godina sam osjećala slabost, umor, ispadale su mi stvari iz ruku, nisam mogla shvatiti što se događa. Tek nakon brojnih pregleda i vlastitog inzistiranja došla sam do dijagnoze – prisjeća se.

Bolest je u međuvremenu ostavila ozbiljne posljedice.

VIDEO: IZMEĐU STEPENICA I BIROKRACIJE

Magnetska rezonanca pokazala je četvrti stupanj oštećenja kukova, a dodatno su stradali vratna kralježnica, gušterača, crijeva i drugi dijelovi organizma.

– Hrskavica mi je gotovo nestala. Živac je ukliješten, noge su nestabilne i padam. Nekada sam bez problema hodala i radila, danas ne mogu stajati nekoliko minuta – objašnjava.

Invalidska kolica dobila je tek nakon žalbe

Zbog pogoršanja zdravstvenog stanja zatražila je invalidska kolica.

No i tu je, tvrdi, morala voditi novu bitku.

– Dobila sam teška željezna kolica koja nisam mogla samostalno pokretati. Na cesti sam doslovno ostala zaglavljena i zaustavila promet. Tek nakon žalbe i brojnih dopisa odobrena su mi lakša kolica kakva sam prvotno tražila – kaže.

Smatra da sustav često odlučuje bez stvarnog uvida u potrebe korisnika.

– O meni se odlučivalo „odokativno“. Nitko nije gledao funkcionalnost ni stvarne mogućnosti. Gledala se samo težina kolica i moja konstitucija – tvrdi.

Godinu dana čeka novo vještačenje

Iako koristi rolator i ima odobrena invalidska kolica, još uvijek nema pravo na brojne oblike pomoći.

Razlog je što nema odgovarajući stupanj invaliditeta koji se traži za određene usluge.

– Na prvom vještačenju dobila sam nula posto invaliditeta za noge iako koristim pomagala za hodanje. Uložila sam žalbu i poslala novu dokumentaciju. Sada čekam novo vještačenje koje traje gotovo godinu dana – govori.

U međuvremenu ne može ostvariti pravo na osobnog asistenta ni druge oblike pomoći.

– Svi traže nova rješenja, nove papire i nova vještačenja. A ja nisam kriva što sustav godinu dana obrađuje zahtjev – kaže.

Trećinu primanja troši na taksi

Poseban problem predstavlja prijevoz.

Nakon gašenja projekata koji su prevozili osobe s invaliditetom, prisiljena je oslanjati se na taksi prijevoz ili pomoć prijatelja.

– Trećinu inkluzivnog dodatka trošim na taksi. Nekada platim nekome da me odveze, nekada molim taksista da mi pomogne podići novac ili obaviti nešto što sama ne mogu. Tako živim već dvije godine – govori.

Dodaje kako se svakodnevne aktivnosti pretvaraju u logistički problem.

– Ako trebam nešto kopirati ili platiti račun, moram tražiti pomoć prolaznika. To nije dostojanstven život – smatra.

Zamjenski stan čeka godinama

Jedan od najvećih problema je stanovanje.

Stjepana živi na prvom katu i više ne može sigurno koristiti stepenice.

Gradu Osijeku godinama šalje zahtjeve za zamjenski stan u prizemlju ili u zgradi s liftom.

– Nudili su mi stan od oko 18 kvadrata. Napravila sam tlocrt i shvatila da se u njemu ne mogu ni okrenuti s rolatorom, a kamoli jednog dana s invalidskim kolicima. Zato sam ga odbila – objašnjava.

Nakon toga nastavila je slati nove zahtjeve.

– Odgovor je uvijek isti: nemamo odgovarajući stan, javit ćemo vam kada bude. Ali moje zdravstveno stanje ne može čekati – kaže.

„Ne mogu vjerovati da nema stanova za invalide“

Posebno ju pogađa činjenica da, kako tvrdi, ne postoji sustavno rješenje za osobe koje postupno postaju nepokretne.

– Ne mogu vjerovati da grad nema dovoljno prilagođenih stanova za osobe s invaliditetom i starije osobe. Danas-sutra svatko može završiti u takvoj situaciji – upozorava.

Smatra kako bi gradovi trebali planirati posebne stambene kapacitete za osobe kojima je potrebno pristupačno stanovanje.

– Nije problem ni prvi ni drugi kat ako postoji lift. Problem je kada osoba više ne može izaći iz stana – kaže.

Više od 20 dopisa bez odgovora

Tijekom posljednjih godina poslala je, procjenjuje, više od 20 dopisa različitim gradskim službama.

– Pisala sam odjelima za nekretnine, socijalnim službama, gradskim uredima i drugim institucijama. Nula bodova. Godinama tražim isto – govori.

Kaže da je posljednjih dana ponovno kontaktirala gradonačelnika Ivana Radića, nadležne gradske službe, ministarstvo, udruge i pravobranitelje.

Apel gradonačelniku i ministru

Na kraju razgovora uputila je javni apel.

– Apeliram na gradonačelnika Ivana Radića da se počnu graditi stanovi prilagođeni osobama s invaliditetom i starijim osobama, da se osigura prijevoz za invalide te da se financiraju usluge pomoći i asistencije bez obzira na dugotrajna vještačenja – poručila je.

Sličan apel uputila je i Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

– Žalosno je da se ukidaju projekti prijevoza za invalide. Mi nismo projekti. Mi smo ljudi. Kada netko dobije invalidska kolica i liječničku dokumentaciju, ne bi smio godinu dana čekati osnovnu pomoć koja mu je potrebna za život – zaključila je.

Redakcija portala Slavonija.IN uputila je dopise i pitanja vezana uz ovaj slučaj, nadležnom ministarstvu, Centru za socijalnu skrb i Gradu Osijeku. Odgovore ministarstva i Centra smo dobili i objavit ćemo ih, a Grad Osijek po tko zna koji put ignorira dopise i pitanja koja im šaljemo.